Poezija. Pisala se sinoć kao sraz najboljih od najboljih. Taj finalni sraz giganata bio je tečan, bio je pjev, bio je - poezija. Igra. Razigrana i nepredvidljiva, majstorstvo na djelu. Sitnovez suigrača, koloplet protivnika, preplet amplituda. Na tren lažno uspavljujuća, već u drugom ludo uzbudljiva. Klasični valcer i strastveni tango. Ples koji smiruje, ples koji uzbuđuje - ples majstora. Ples iznenađenja.
Srčanost. Bolni grčevi, izdaja tijela, iscijeđena lica. No trk je još uvijek tu, i kad se noge čine olovnima – trči duh, trči želja. To čak više i nije trk, to je plivanje, udari valova paralelama terena, talasanje zelenila ka hridinama gola. Talasanje u prostranstvima soli i – vode. Znoja i suza. Tvojih i njegovih, suparnika u skoku, parnika u znoju. Klimaks. Prsto-plet po harfi živaca. Bljesak oka, tijelo svežanj napetosti, otežala noga. Neizvjesnost protivnika, neizvjesnost ljubavnika. Nadmudrivanje fortune(iako Prevrtljivu nikada nitko nadmudrio nije).. drhtaj kroz tijelo. Kaplja na sljepoočnici. Pucaj! Panterin skok – sreća! Očaj. Pobjeda. Zajednička i velika. Izborena. Poklonjena. Trijumfalna. Skromna. Gorka i slatka. Iscrpljujuća. Otupljujuća. Opijajuća. Ljepljiva. Nirvana.
Upit. Žar cigare u mraku. Jel´i vama bilo dobro kao meni? Hi-hi! ;D