U malon dalmatinskom mistu, večer, baba i dida pred TVom sjede i gledaju natjecanje u Kijevu, Eurosong 2005… Dida: AUUUU -UU –UUU.. OOOO -OOO-O! EEEE -EEE – AUUUUU… Baba: ? Dida: OOOO –OOOO- AUUU!! Baba: ?? Dida: AU –AU –AUUU!!! Baba: Ma ča je teb´? Ma ča to činiš?!? Dida: Pušć´men viš´da vaćan - tonac´ju! Ka naš Boris, ka vuk – AUUUU -AUUU -AUUUUU -AUU…
Baba: Vać..!?! Vaćaš ti ćiće i guj´ce! Ode min ove gologuze oćiman skidaš! Eton ča ti vaćaš, šporkaćjun jean nagluvi! Dida: I nekasan! Ako sen gluv, nisen slip! A i koće t´pivat
brez jaki´ – pluća?! Baba: Je. Se in to pluća iz ređipeta skaću! Dida: Luce! Baba: E? Dida: Iđen i ja na Ero-song! Baba: Iđ..!?! Iđeš revat jel´!? Dida: I rerat i gangat i - se narodno! Toti uni u Vropu puno volu – oti narodski etnjo.
Baba: A sa si propiva, sa kat´gujicon prid oćiman tresu!
A prije ti slonj nauvo prdnija! Dida: A srca t´! Ko neb´propiva uz vake, uf – nadarene! Baba: Nadar´lo ti ono u gaćaman, jes´čuja! Dida: Luce, utemen grmu i leži… ze.. khm – vuk. Baba: Je. Ma se mrvu zeru - olinja.