Stipe je bio sretan čovjek. Barem su ga takvim smatrali njegovi kolege u policiji:Stipe ima sriće –govorili bi i to ne bez razloga, jer je Stipe stvarno u svojoj kratkotrajnoj karijeri imao neobično poveći broj naizgled bezizlaznih situacija – ali sretnog ishoda! Još se i danas u profesionalnim kuloarima prepričavao onaj slučaj kad se u potjeri za lokalnim dilerom Stipe našao pred uperenom cijevi poluautomatskog, i već kad je gledao u zelene pašnjake vječnih lovišta (Stipe je ko´mali volio Winnetoua, mada mu nikako nije bilo jasno zašto su mu baš sada u ovoj stani-pani situaciji na pamet pali - Indijanci) – tipa strefija infarkt! Složija se pred njim ka´da ga je podrebrično pokosija Filipović. Tipu pumpa jednostavno nije podnijela 20minutni šprint. Stipe, od tada zvan i Srećko, ničim nije odavao da je te neobične blagonaklonosti fortune – svjestan. No ipak, nekako se čak i podsvjesno u svim svojim sljedećim intervencijama počeo nadati.. ne, možda je bolji izraz – počeo je očekivati povoljan ishod (koji je ne-jednom stvarno i došao). Jer Stipe je ipak duboko u sebi znao da će onaj dan kad-tad doći, dan kad će ga sreća konačno napustiti. Pa je valjda i tim irealnim očekivanjem praznovjerno odagnavao neumitan obrat sudbine. Tako je bilo i sad, u ovoj noći mjesečine, na ovom ružnom mostu, kraj ove oljuštene ograde, na koji metar udaljen od cure spremne na skok. Stipe Srećko je očekivao. Očekivao je sretan kraj ili čudo. Ma čak ni to, očekivao je nešto prozaičnije – očekivao je da cura više odustane i da napokon svi idu doma leć´ jer je smjena bila duga: Ajde mala bogati!
Mate je bio nesretan čovjek. Barem su ga takvim smatrali njegovi kolege u željeznici: Mate je nesritnjak –govorili bi i to ne bez razloga, jer Mate je u svojoj višegodišnjoj karijeri strojovođe imao neobično poveći broj podletavanja pod svoju lokomotivu. Naravno da su ti silni samoubilački i nesretni slučajevi ostavili posljedice na Matino samopouzdanje, no on to nije ničim pokazivao, odnosno on to nije htio pokazivati, pogotovo pred kolegama koji su ga potiho iza leđa nazivali Crni Mate – a on je ipak za nadimak znao. Načuo bi ga tu i tamo u prolazu, kroz šapat i poglede, a tog se - ´on je uklet, ukleti nesritnjak´pogleda - Mate najviše užasavao. Uvijek bi se u njemu, na dnu stomaka, zgrčio onaj grop krivnje, tjeskobe i stresa kojeg je kao trudnica nosio još od onog prvog slučaja. Nosio ga je i jutros dok je palio auto za ić´na posao, a žena mu je uz onaj pogled dobacila i da joj na povratku kupi štipalice. Da štipalice! Božja ženo ko´da su meni štipalice na pameti! –grintao je on dok su mu se po glavi rojili mračni predosjećaji, Mjesec je danas bio pun i Mate je znao da je rizik povećan. Zna san ja! Jesan zna! E jebiga – dobroje… ovi put… –mrmljao je šokirani Mate sebi u bradu dok su mu krupne graške znoja curile niz lice i toćale brižno opeglanu košulju(Marija se jutros digla prije posla opeglat po jeftinoj). Curu su uspjeli zgrabiti sa perona u zadnji tren! Iako je kočio kao lud, Mate je znao da pomoći ne bi bilo ni ovaj put – vlak bi je inercijom jednostavno pomeo, skašio. Dobroje –mantrao je u sebi Mate, drhtavim prstima prevrćući džep u potrazi za maramicom. Mogao je osjetiti kako mu se onaj grop u stomaku polako razmata, a osjećaj olakšanja u toplim valovima preplavljuje tijelo. Po prvi je put sebi mogao dopustiti nadu, nadu da prokletstvo nije vječno: Dobroje.
Dobroje –razmišljao je Stipe na kraju još jednog radnog dana, spremajući se podnijeti izvještaj u centrali:Zna san ja da neće skočit –zadovoljno je preo u glavi već unaprijed zamišljajući reakcije kolega u postaji koji će i ovaj slučaj ubilježiti kao novu potvrdu legende o Srećku. Pogotovo što se mala jutros probala bacit i pod vlak, pa joj ni to nije uspjelo –poentirao je u sebi Stipe:Aha, evo i Joke iz prve smjene…
-E Srećko!
-E Joke disi..
-Šta to čujen Srećko a? Opet spasija, he-he e jesi srećković! E jebiga -jednom svane, drugom smrkne- šta i meni ne svane nego…
-Šta je? Disi bija?
-Ma pusti čovječe, eno san pravija očevid, tip se vraća sa posla i auton podletija pod vlak šta popravlja prugu. Ovaj triba proć po ure prija, a ono okasnija i aj ća! Skašilo i auto i tipa u njemun i u tri pizde materine, uf…
-Au sranja jebate.. pa šta je odma.. ono.. na mistu?
-Ma dašta, jebena tragedija čoviče! Vuklo ga 200 metara, auto skašeno, zamisli jebate išlo ga izvuć.. ma više skupit nego izvuć.. a ono osiklo noge a krvi a božesaćuvaj a štaću ti govorit, krvi na sve strane i… i sad mi neš virovat – krvi i.. štipalica.
-Štipalica??
-E. Jesan reka da mi neš virovat.
utorak, 7.6.2005. Policija u zadnji tren spriječila pokušaj samoubojstva 21-godišnje studentice. Policija je, nakon tri sata pregovaranja, uspjela spriječiti 21-godišnju studenticu S.J. da se baci s Jadranskog mosta u Zagrebu. Kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, djevojka je već ranije viđena na Glavnom kolodvoru gdje se pokušala baciti pod vlak, a navodno je pokušala i ugristi dvoje ljudi. Naime, policajci su je vidjeli oko 21 sat kod željezničke pruge na Miramarskoj. Prišli su joj primjetivši da se čudno ponaša ali im je uspjela pobjeći. Petnaest minuta nakon toga jedan građanin je primjetio kako trči po Jadranskom mostu i prelazi zaštitnu ogradu. Kada je primjetila da polako gubi snagu i da se neće još dugo moći držati za ogradu, policija ju je na prepad uspjela zgrabiti i povući na sigurno. Predstojnik Klinike za neurologiju KBC Rebro je djevojku uhvatio za jednu ruku, a dva policajca za drugu.
četvrtak, 26.5.2005. Na pružnome prijelazu u Ulici Kate Mlinarić u Zagrebu jutros je oko 8 sati poginuo 31godišnji vozač opela astre zagrebačkih registarskih oznaka kad je podletio pod vlak koji popravlja prugu, rečeno je danas na konferenciji za novinare u zagrebačkoj Policijskoj upravi. Policija je nakon očevida utvrdila da poginuli vozač nije poštivao dva naizmjenično upaljena crvena svjetla i Andrijin križ. Unatoč zabrani, nastavio je vožnju i - kad je došao do prijelaza preko željezničke pruge - naišla je tzv. podbijačica, teško motorno vozilo za popravljanje pruge, koja je imala prednost kretanja. Prednjim dijelom udarila je opel astru, koji je stražnjim lijevim bočnim dijelom udario u znak zabranjenog hodanja prugom, a zatim i u betonski stup. Podbijačica je, prije nego što se zaustavila, oko 200 metara gurala automobil po pruzi. Na mjesto nesreće došli su vatrogasci, koji su vozača izvukli iz smrskanog automobila. O toj nesreći izvijestile su i Hrvatske željeznice (HŽ).