< | lipanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
U Americi u jednom akvaparku zabranili posluživanje frigane ribe i ribljih jela, jer da taj kanibalizam (kaniba-ribizam?;) uznemiruje ribice u akvariju! Ma zamisli, Amerika otkrila Phytonovce! Ko´bi reko! ;) Amerikanci otkrili da su ribe pod stresom, jer bidne gledaju kako ih oni gledaju i tamane! Kako su u tom akvaparku suosjećajna i humana bića pa i na riblje osjećaje misle! A u redu je da se nacija prežderava hamburgerima, sve dok je to daleko od očiju - krave. Samo ne znam kako im nije palo na pamet da je npr. onaj kit pod stresom (dobro, kit nije riba nego sisavac..) - baš zato što je u akvariju? I ne znam jesu li ribe pod stresom što gledaju riblju hranu ili što gledaju ljude? Mislim, tko zna šta se ribi po glavi vrzma? Šta jadna riba zna - tko tu koga gleda? Što se nje tiče nisu ljudi gledali nju, nego ona ljude. Iz njene perspektive to nije bio akvapark za ljude, već ljudopark za ribe. I onda ih je još prisiljena gledati onako masne, pretile, kako blesavi hrupe u hordama – jadna riba već od toga pod stresom, ima ´škržne´grčeve, traži apaurine – a onda joj zadaju finalni udarac - prizorima tovljenja! Jebate – pa dobro da ribe nisu same iskakale iz bazena! Dobro da nisu izvršavale ritualna samo-ribo-ubojstva! E moja Ameriko, a šta se nisi tako suosjećajno i humano sjetila odjebat iz Iraka? A? Pa ka´ i te ribe – i Iračane poštedit´ stresa? I njih jadne uznemiruje sranje koje se događa u njihovom akvariju. I oni nemoćno gledaju kako ih gledate i tamanite. I oni se ritualno samoubijaju i ubijaju gledajući vašu pojavu - a oni čak i nisu ribe. Evo na godišnjicu ´vraćanja suvereniteta´ (moš´mislit) iračkom narodu, Bush uporno dipli po svom – kako nema šanse da povuče vojsku (jadni ti su) dok ne pobijedi neprijatelja. Jebate kojeg neprijatelja? Fanatike koje si sam svojim postupcima stvorio? Ma pu budalo jedna licemjerna! Tebi je akvarij u glavi! Napravio si sranje a sad ga ona sirotinja kusa. |
Stipe je bio sretan čovjek. Barem su ga takvim smatrali njegovi kolege u policiji: Stipe ima sriće –govorili bi i to ne bez razloga, jer je Stipe stvarno u svojoj kratkotrajnoj karijeri imao neobično poveći broj naizgled bezizlaznih situacija – ali sretnog ishoda! Još se i danas u profesionalnim kuloarima prepričavao onaj slučaj kad se u potjeri za lokalnim dilerom Stipe našao pred uperenom cijevi poluautomatskog, i već kad je gledao u zelene pašnjake vječnih lovišta (Stipe je ko´mali volio Winnetoua, mada mu nikako nije bilo jasno zašto su mu baš sada u ovoj stani-pani situaciji na pamet pali - Indijanci) – tipa strefija infarkt! Složija se pred njim ka´da ga je podrebrično pokosija Filipović. Tipu pumpa jednostavno nije podnijela 20minutni šprint. Stipe, od tada zvan i Srećko, ničim nije odavao da je te neobične blagonaklonosti fortune – svjestan. No ipak, nekako se čak i podsvjesno u svim svojim sljedećim intervencijama počeo nadati.. ne, možda je bolji izraz – počeo je očekivati povoljan ishod (koji je ne-jednom stvarno i došao). Jer Stipe je ipak duboko u sebi znao da će onaj dan kad-tad doći, dan kad će ga sreća konačno napustiti. Pa je valjda i tim irealnim očekivanjem praznovjerno odagnavao neumitan obrat sudbine. Tako je bilo i sad, u ovoj noći mjesečine, na ovom ružnom mostu, kraj ove oljuštene ograde, na koji metar udaljen od cure spremne na skok. Stipe Srećko je očekivao. Očekivao je sretan kraj ili čudo. Ma čak ni to, očekivao je nešto prozaičnije – očekivao je da cura više odustane i da napokon svi idu doma leć´ jer je smjena bila duga: Ajde mala bogati! Mate je bio nesretan čovjek. Barem su ga takvim smatrali njegovi kolege u željeznici: Mate je nesritnjak –govorili bi i to ne bez razloga, jer Mate je u svojoj višegodišnjoj karijeri strojovođe imao neobično poveći broj podletavanja pod svoju lokomotivu. Naravno da su ti silni samoubilački i nesretni slučajevi ostavili posljedice na Matino samopouzdanje, no on to nije ničim pokazivao, odnosno on to nije htio pokazivati, pogotovo pred kolegama koji su ga potiho iza leđa nazivali Crni Mate – a on je ipak za nadimak znao. Načuo bi ga tu i tamo u prolazu, kroz šapat i poglede, a tog se - ´on je uklet, ukleti nesritnjak´pogleda - Mate najviše užasavao. Uvijek bi se u njemu, na dnu stomaka, zgrčio onaj grop krivnje, tjeskobe i stresa kojeg je kao trudnica nosio još od onog prvog slučaja. Nosio ga je i jutros dok je palio auto za ić´na posao, a žena mu je uz onaj pogled dobacila i da joj na povratku kupi štipalice. Da štipalice! Božja ženo ko´da su meni štipalice na pameti! –grintao je on dok su mu se po glavi rojili mračni predosjećaji, Mjesec je danas bio pun i Mate je znao da je rizik povećan. Zna san ja! Jesan zna! E jebiga – dobroje… ovi put… –mrmljao je šokirani Mate sebi u bradu dok su mu krupne graške znoja curile niz lice i toćale brižno opeglanu košulju (Marija se jutros digla prije posla opeglat po jeftinoj). Curu su uspjeli zgrabiti sa perona u zadnji tren! Iako je kočio kao lud, Mate je znao da pomoći ne bi bilo ni ovaj put – vlak bi je inercijom jednostavno pomeo, skašio. Dobroje –mantrao je u sebi Mate, drhtavim prstima prevrćući džep u potrazi za maramicom. Mogao je osjetiti kako mu se onaj grop u stomaku polako razmata, a osjećaj olakšanja u toplim valovima preplavljuje tijelo. Po prvi je put sebi mogao dopustiti nadu, nadu da prokletstvo nije vječno: Dobroje. Dobroje –razmišljao je Stipe na kraju još jednog radnog dana, spremajući se podnijeti izvještaj u centrali: Zna san ja da neće skočit –zadovoljno je preo u glavi već unaprijed zamišljajući reakcije kolega u postaji koji će i ovaj slučaj ubilježiti kao novu potvrdu legende o Srećku. Pogotovo što se mala jutros probala bacit i pod vlak, pa joj ni to nije uspjelo –poentirao je u sebi Stipe: Aha, evo i Joke iz prve smjene… -E Srećko! -E Joke disi.. -Šta to čujen Srećko a? Opet spasija, he-he e jesi srećković! E jebiga -jednom svane, drugom smrkne- šta i meni ne svane nego… -Šta je? Disi bija? -Ma pusti čovječe, eno san pravija očevid, tip se vraća sa posla i auton podletija pod vlak šta popravlja prugu. Ovaj triba proć po ure prija, a ono okasnija i aj ća! Skašilo i auto i tipa u njemun i u tri pizde materine, uf… -Au sranja jebate.. pa šta je odma.. ono.. na mistu? -Ma dašta, jebena tragedija čoviče! Vuklo ga 200 metara, auto skašeno, zamisli jebate išlo ga izvuć.. ma više skupit nego izvuć.. a ono osiklo noge a krvi a božesaćuvaj a štaću ti govorit, krvi na sve strane i… i sad mi neš virovat – krvi i.. štipalica. -Štipalica?? -E. Jesan reka da mi neš virovat. utorak, 7.6.2005. Policija u zadnji tren spriječila pokušaj samoubojstva 21-godišnje studentice. Policija je, nakon tri sata pregovaranja, uspjela spriječiti 21-godišnju studenticu S.J. da se baci s Jadranskog mosta u Zagrebu. Kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, djevojka je već ranije viđena na Glavnom kolodvoru gdje se pokušala baciti pod vlak, a navodno je pokušala i ugristi dvoje ljudi. Naime, policajci su je vidjeli oko 21 sat kod željezničke pruge na Miramarskoj. Prišli su joj primjetivši da se čudno ponaša ali im je uspjela pobjeći. Petnaest minuta nakon toga jedan građanin je primjetio kako trči po Jadranskom mostu i prelazi zaštitnu ogradu. Kada je primjetila da polako gubi snagu i da se neće još dugo moći držati za ogradu, policija ju je na prepad uspjela zgrabiti i povući na sigurno. Predstojnik Klinike za neurologiju KBC Rebro je djevojku uhvatio za jednu ruku, a dva policajca za drugu. četvrtak, 26.5.2005. Na pružnome prijelazu u Ulici Kate Mlinarić u Zagrebu jutros je oko 8 sati poginuo 31godišnji vozač opela astre zagrebačkih registarskih oznaka kad je podletio pod vlak koji popravlja prugu, rečeno je danas na konferenciji za novinare u zagrebačkoj Policijskoj upravi. Policija je nakon očevida utvrdila da poginuli vozač nije poštivao dva naizmjenično upaljena crvena svjetla i Andrijin križ. Unatoč zabrani, nastavio je vožnju i - kad je došao do prijelaza preko željezničke pruge - naišla je tzv. podbijačica, teško motorno vozilo za popravljanje pruge, koja je imala prednost kretanja. Prednjim dijelom udarila je opel astru, koji je stražnjim lijevim bočnim dijelom udario u znak zabranjenog hodanja prugom, a zatim i u betonski stup. Podbijačica je, prije nego što se zaustavila, oko 200 metara gurala automobil po pruzi. Na mjesto nesreće došli su vatrogasci, koji su vozača izvukli iz smrskanog automobila. O toj nesreći izvijestile su i Hrvatske željeznice (HŽ). |
U malon dalmatinskom mistu, na mostu preko rijeke Neretve, interventni vod policije, ekipa hitne i pregovarač psihijatar, blokiran promet, opći kaos… Dida u kupaćim gaćicama: PRIKO VODE DO SLOBODE! PRIKO VODE DO SLOBOOODEEEE!!! Baba: Ma ča to činiš!? Ma ča to.. a va imeigospeiocaisina idujasvetega ma ča to činiš gospemoja ma ča je ovo!?! Ma pokrij se šugamanon, ajme ča me sramotiš! A judiiii! Judi pomagajte judiiii evoga i jopet monade činiii ajujujjuuuuu… Judiiii! Policajac: Barba, barba srca vam, ma šta to radite?! Ma siđite barba, dajte siđite.. siđ..siđ.. siđite, ma barba tako vam svega si-đi-te poo-laa-koo-o… sa te ograde! Baba: Ajme ubićese! Ubićese već ga vidin! Strmopizdija b´se un znaden ja njegazin! Je, je taki van je moj Tonko šjor Policjot – takije garant! Strmopizdja bi se un taki van je un – prija skoćt vengo mislit a gospemoja pomagaj!! Psihijatar: Barba slušajte me! Nitko vam ne želi zlo, polako – samo po-la-ko, bez naglih pokreta barba! Nemojte se uzrujavati, sigurno postoji rješenje za sve probleme koji vas muče, dajte da ih zajedničkim snagama riješimo, sigurno postoji bolji izlaz od ovoga… Dida: SMRT VAŠIZMU – SLOBODA NARODU! Jen-dva, jen-dva! Hop-hop-hop! Jen-dva! Baba: Eno na, eno na! Pripremaje se skoćt! Ustavite ga judi, ustavite ga! Ajme ča mi se nesvisti! Ubićese već ga vidin, judiiii pomagajteeee!! Psihijatar: ??? Gospođo molim vas, molim vas smirite se, teško mi je ovako na licu mjesta bez prethodne pripreme postaviti dijagnozu, dajte pomozite, recite mi jeli kakav nedavni traumatski događaj gospodina naveo na ovaj samoubilački čin?!? Što se događalo, rekonstruirajte mi njegova zadnja 24 sata? Baba: Da ko strujiran? Ajme šjor´Sikipratar neb´ja to – neb´ja svojega Tonka strujirala, nije van un puno zdrav u njegaje loša agina -njegab´struja udma prikinila! Psihijatar: Ma ne, ne, krivo ste me razumjeli - mene zanima da li je imao ikakvih znakova psihoze? Psihoze! Shvaćate?! Psihoze! Je li ih prije imao? Baba: Jema? Dašta neg´jema šjor´Sikipratar, dašta neg´jema! Psihijatar: Aha! Da, da, napokon – napokon se krećemo! Dakle vi kažete da je – imao? Baba: A dakuće! Jema je! Jema je i te – si kooze jel´te.. i koze i oce i krave i konja i tovara i se smovan mi to posli onega rata držali šjor… Psihijatar već gubeći strpljenje: O bože! Vidim da se ne shvaćamo, gledajte – kakvo je bilo njegovo kretanje, shvaćate, kretanje? To me zanima – njegovo kretanje!!! Baba: Kretanje? A krića se un, je je šjor´Sikipratar puno se un krića i priokrića, cilu se noć baca ka cipal, svu min je posteju izokrenija - nije mi da ništa spat! Psihijatar: Ajme poludit ću! MA ČA JE ZADNJE RADIJA?! TO MI RECITE – ČA JE ZADNJE RADIJA!!! Baba: A tooooo, a ča je činija! A ča nisi udma tako reka? A ča će činit – gledaje teveja ka i vaik. Psihijatar: A što je gledao? Baba: Pa programa jel´van velin da je na teveju gleda programa. Psihijatar gubeći kontrolu: ALI ŠTO, ŠTO??? ŠTO JE GLEDAO! Baba: Pa unega vilma, vilma je gleda lipi moj Tonko ma mun se udma mlados´ povratila ma udman čin je one vašiste vidija e, une krvoloćne vašiste gonjezat i unega debelega ćetnika pujpujpuj božemesaćuvaj i druga Ljubu ča mitraljira vašiste i unega ćelavega druga ča bonbe bacaje e lipi moj drug Jun Brinen ča un bonbaje tute krave ne pasu, ma niko ka un seski partiđan moj - ćelavi! Ma udma je moj Tonko skočija da će i un vašiste gonjezat udma je un skočija da un iđe ma kako je ono bija reka e - vorsirat Neretvu! Takoje – da un iđe vorsirat Neretvu da un iđe pomagat drugove! Psihijatar: Yul Brynn..!?! Forsirat Neret..!!! Dida: PRIKO VODEEE DO SLOBODEEEEE!!! Policija: PAZI! SKAČEEEE!!! Psihijatar u šoku: ENO NA! ODE! Ubio sam čovjeka! Nisam ga uspio spasit… Policajac: A srca ti! STVARNO SKOČIO! Baba: AAAAAUUUU ode moj Tonko!! Ode na vićna jeguljišta! Vorsira je ka ča je reka! O Neretvo vodo ladnaaa štas´min mojega Tonka vazela ooooo judiiiii držte´men men se nesvistiiii… Dida: DRUGOOOVIII…!!! Policajac: Ma šta…!?! Policajac2: Šta je to!? Ljudi ne mogu vjerovat – stari pliva! STARI JE ŽIV!!! Psihijatar: ŽIV! Hi-hi živ! Jebate stvarno pliva! Šta to viče?! Dida: DRUGOVI…!!! DRUGOVI!!! DRUGOVI TIFUSARI – ZA MNOM!!! Psihijatar: !?! Policajac: Bome, ako do sada i nije bio tifusar – od sada bi lako mogao bit. Baba: PLIVAJ, PLIVAJ KRAJULA TONKO MOJ! I ONEGA LETIRA! Psihijatar više za sebe: Jebate koji luđaci… ja hi-hi ja.. ja ne mogu vjerovat… hi-hi ja ne mogu vjerov… Baba: Nijevan to ništa, a štab´da je proveja plana be ka šta je i tija? Psihijatar već blago izluđen: Naravno hi-hi, naravno naravno naravno da je bio i plan B naravno hi-hi-hi naravno, dakle Plan B je…? Baba: E-e, plana be, plana be! Cilega mosta BONBIT u zrak! Ustavit vašista! Ustavit vašista majkun mun vašističku! Ma mu ćiket nije stajo u mudante. Žuja muje onu stvar. Eto sučin ti ja moran živit moj šjor´Sikipratar. A jadnatisan! Psihijatar na rubu živčanog sloma: Jedini hi-hi tko je ovdje hi-hi jadan – sam ja hi-hi-hi.. Idem hi-hi-hi.. na bolovanje… Baba: Poj ti, poj lipi moj –a u sebi: Ajme bidnega ćovika, un ka da nije normelan! |
On je Numero Uno. On je jebač Primo u svom kvartu. On je kurčev jahač. On je nadrkani Schumaher. On je Lauda na LSDu. On je reinkarnirani Senna. On je jebeni krilati Yeager domaćeg asfalta. On je Mad Max 1, 2 i 3 - plus preglumljena Tina Turner! On je fucking BLACK RIPPER! On je INTERCEPTOR razumiš ti mene! " TARGET="_blank"> To je on! INTERCEPTOR! On je ROAD KILLER! ROAD KILLER! ROAD KILLER! CESTOVNI UBOJICAAA! Od njegova imena curice se vlaže, a posramljeni lokalci skaču u ulaze, kontenjere, more! U prvo šta vide kad ga vide, kužiš ti mene. Pred njim se otvara more kako se ni Židovima nije, jeba mu pas mater, gnječkaju se meduze, ješci ispuštaju dušu kad ne mogu crnilo, razumiš ti to jebate! Morski krastavci svršavaju kad ga vide pa se ti Mojsije iit jor self! CESTOVNI UBOJICA! TO JE ON! ST@899-K CESTOVNI UUU-BOOO-JIII-CA! I šta će sad tu njemu.. ej – NJEMU ST@899-K! ..neka govna vozit 60/70 Klis-Solin! Šta će njemu sporoližuća govna u ned´ljetinu popodne blokirat cestu kad se on sa sela odlučija vratit u grad! Bija je, ija je, pija je, janjetinon se osladija, kurca na selu oladija, vikend lipo proveja, Zagoru svoju vidija i šta se sad njemu, ej - NJEMU - ej, ovi spuži ode vuku po cesti, ne daju mu u Split doć´za dvajst minuti kad je on tako odredija i još će parkirat prid svoj ulaz i ko mu šta mere! Mič´se stoko Mister ROAD KILLER pretiče! Ma koja dvostruka puna crta! Koja dvostruka puna crta jebate!!! ON JE ROAD KILLER! Nema dvostruka puna crta razumiš ti mene, nema tunel, nema zavoj –ovaj asfalt je njegov! NJEGOV! Brza cesta Solin-Klis! NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Pa šta ako iđe doli, pa šta jebate! A šta se ova stoka vuče, a!?! Šta se vuku ka jebene kornjače kad je on odredija iz svog sela doć´u Split za dvajst minuti, šta sad njemu ima ko balit tute po asfaltu!!! Ma šta dvostruka puna crta?! Nek´se jebe i ona i oni šta ju je napravija i to dvostruko! Pretiči stoku! Bandalova kosa-Klis kosa – NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Miči se stoko kad On iđe u Spl´t! Klis-Kosa – NJEGOVO, NJEGOVO, NJEGOVO! Mič´se stoko – iđe ST@899-K ROAD KILLER! Iđe ROOOAD KILLEEER! Solin! Šta prestrojavanje?! Šta´s reka?! INTERCEPTOOOR!!! Mič´se spuž balavac - iđe ROAD KILLER!! Split. E. Jel´doša. E. Šta sad. Iđe leć. E. Dobroje. P.S. Mister ROAD KILLER nije gledao Tanhofera. Mister ROAD KILLER vjerojatno misli da je to vrsta švicarskog sira. Hej Mister ROAD KILLER! FUCK YOU! I´m a survivor! -rekao bi Kravica. |
Pokojnik je već godinama pod pločom, ali smrad njegove ostavštine, smrad truleži širi se i dalje. ´Plodovi´ njegova vremena uporno iskrsavaju na svjetlo hrvatske jave, zakopana trulež izlazi na površinu, izlazi sve ono što je po njima trebalo ostati pokopano: pretvorbene pljačke, ratno profiterstvo, švercanje oružja, nafte, sprega sa mafijaškim podzemljem, korumpirana administracija, sistematično miniranje spomenika, automobila, stanova, kuća, lokala, kosti ljudi koje je progutala noć, naručene egzekucije, prisluškivanja, privođenja na informativne razgovore, zataškavanja, čistke, protekcionizmi, nepotizmi, ´nogometizmi´, sve i svašta pod pokroviteljstvom Njegova vremena, a među zadnjima evo isplivala i državno protekcionirana - pedofilija. Pa kako sad ovu brezovačku aferu povezujem sa Pokojnikom i njegovim miljeom uopće? Pa lako. Jer se vrlo dobro sjećam kako je ravnateljica zagrebačkog Caritasa i No1.iz sjene Doma za nezbrinutu djecu Brezovica - gđaJelena Brajša, pod visokim pokroviteljstvom države, uživala u javnosti neupitan status! Status u koji se nije smjelo dirati (kao i u par drugih, npr. Majke K.Šoljić). Status dobročiniteljice, udomiteljice, humanitarke vlažna oka, velike katolkinje pod patronatom Majke Ecclesiae, velike Majke (pored svoje) i mnoge posvojene djece, što invalidne što zdrave. Status, rekao bi netko, gotovo pa – svetice. Svetice o kojoj su se, a sjećanje me ne vara, snimali i dokumentarci, ispredali mitovi, a o čvrstim vezama sa Prvom Damom i njenim Za Djecu Hrvatske Daj pare pokretom – da i ne govorim. I prođe vrijeme dođe rok, eto vraga skok na… Otkri se da gđaBrajša ne samo da nije svetica već upravo suprotno – gospođa je ništa manje nego zločinka! Jer kako nego zločinom, i to zločinom koji vrišti do neba, nazvati ono što je gđaBrajša napravila, odnosno ono što NIJE napravila?! Naime, jednog lijepog dana 1999te godine, njoj kao ravnateljici Caritasa (i navodno prisutnom Ninu Žganecu, bivšem državnom tajniku za socijalu i njenom u obitelj priženjenom rodu…) dođe barba domar/stolar tog istog Caritasovog Doma i prizna da je, onako usput valjda – silovao 9godišnjeg dječačića. I rasplače se naravno jadničak, jer je njemu naravno žao i neće on to više nikad, jer i on naravno treba prehraniti svoju obitelj. A gđaJelena Brajša meka srca kakve već sve svetice jesu, šta će nego se sažali nad jadnim griješnikom, koji naravno svoj grijeh nikad više ponoviti neće – te mu onako svetački oprosti (ta naravno): Dajte, dajte Šef, nejte se plakati, se bu kak treba! To vam ja garantuvam! –i tak, nakon pozivčića-dva višim poznaničkim instancama, se zataškano i bu. GđaBrajša 2005te, dakle 6 godina nakon opisanog razgovorčića, javno, glasno, drčno i bez-obrazno tvrdi – da ona odgovorno tvrdi – kak se v Brezovici nikaj i nigdaaar dogajdalo nije, kak je to se komunjarska urota protu Crkve… ALI niti 2 meseeca poslee… s novim dokajsima kak si kaj… OPLA! Mamice su štrukle pekli, za pedofila nisu nikaj rekli... Pa gđoBrajša kak nije, kaj patite od amnesiije? Pa kak se nije dogajdalo Jelena sveta? Kad je. I ne ulazeći detaljno u pitanje tko je, kada, gdje i kako zakazao u ovom cijelom od portira do´porfira´ sistemu - jasno je da su zakazali svi. A naša Carla malo, samo malo prominila ploču pa sada veli da se Ante ne krije u Hrvatskoj, nego između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Budući da između Hrvatske i BiH ima samo slovo i – iz toga izvlačim zaključak da se Ante cijelo vrijeme na njemu krio. Slovo i – jeben ti mater! Rad´tebe ne iđemo u E-Vropu! :-))) A Glavaš? Njega uopće neću komentirat. Dosta mi ga je. Majke mi. |
Tog je predvečerja mršava djevojčica kvrgavih koljena po običaju osluškivala na vratima potkrovnog stančića. Iz prizemlja su dopirali zvukovi veselog društva koje je kod lajave susjede svaki četvrtak igralo na karte, ali djevojčica je na vrhu zavijajućih stuba sa zebnjom čekala nešto drugo, njoj toliko poznate korake: ..tko to mojeeee imeee dozivaaaa… čudni ljudi… -čuvši izvor svojih strepnji srce joj skoči u grlo: Evo ga! Mama, mama - opet je pijan! Zaključaj vrata! Ne puštaj ga! –majka grčevitom kretnjom zakopča košulju jer je upravo dojila najmlađe. Na vratima su se uskoro začuli teški udarci: Otvaraj! OTVARAJ! Otvaraj ili ću razvalit! -Opet si pijan! Ne otvaram dok se ne otrijezniš, odlazi! -odvrati žena. -Otvaraj kujo šta san ja ode!? Ovo je moja kuća, moja jesi čula!! Sve je moje!!! Otvaraj jer ću razvalit.. razvalit ću vrata jesi čula otvaraj!!! -ne deri se susjedi slušaju! -šta slušaju, šta kurbini sinovi!?! KO SLUŠA JEBAT ĆU MU MATER!!! SVE ĆU IH POBIT OTVARAJ!!! OTVARAJ RAZBIT ĆU VRATA!!! -tiše, tiše, ne pravi nered sramotiš me, opet će zvat policiju! -Kurvare!!! Nek´zovu kurvare -sve ću ih pobit!! Ko će zvat jebat ću ga.. i njega ću.. sve ću ih pobit!! OTVAR.. -tiše Toni pobogu sramotiš me… ajde ulazi… -Evo ti NA! To ti je jer nisi tila otvorit!!! Štaje!?! Šta gledaš oš´i ti jednu preko ćunke!!! -Djeco!!! U sobu svi!!! Odmah! -maa-maaaa… -ODMAH!!! Iva uzmi maloga, pokupi dicu upali radio zaključaj iznutra!! -imeee dozivaaa… čudni ljudi čudna imenaaaa… pa mi kunuuuu šta je svetinjaaaa… -jesi naša šta? -svetinjaaaaa.. disu njih dva? -a di će bit? Vani, dica rade… -NA! To ti je šta si drska! Ha-ha-ha rade!?! Drogeraši -to rade! To rade! Dilaju..dilaju.. ..sudeee meee… kurbini sinovi… nema poštovanj.. nema poštovanja… prema ćaći… -nije istina, dica barem zarađuju… -zarađuju? ZARAĐUJU!!! Za razliku od mene!? To si tila reć!? ZA RAZLIKU OD MENE!! TO SI TILA REĆ!!! EVO TI NA! Dileri! DILERI a ne dica, KOPILAD neka cila zgrada čuje!!! -tiše svit sluša.. -NEKA SLUŠA –KOPILAD!!! Ja sam svoga ćaću poštova! Ja.. ja.. svog… ja.. ja san svome ćaći prvu plaću odnija.. a njih dva.. kurac! Droga! ..nema poštovanja… -jesi naša šta? -sudeee meee… stala bra.. bra.. braća da obrane…. šta je svetinjaaa… -jesi naša šta? -ŠTA ĆU NAĆ?! svoj kurac! ODJEBI! -pa jesi iša na Zavod? -da obrane svoje domoveee… -šta je s parama šta san ti dala za kartu? -ODJEBI JESAN TI REKA! Daj mi pit! -PIT, PIT, PIT – UVIK PIT! IŠA SI PIJAN NA RAZGOVOR ZA POSA! Ja ti dam pare da ideš ko čovik, da se ne sramotiš, da nas spasiš, a ti… ti… NEMA PIT! ČUJEŠ ME?! Nema! Propija si sve šta san ti dala i sad nema! Nema više! Ja dici nemam za mliko, a on… NEMA NEMA NEEEMAAA!!! -Ne seri kujo! DAJ MI PIT! Bija sam.. tražija sam.. nema.. branitelj.. nema za branitelje.. pička im materina! NEEEMAAA! Daj mi pit pička ti materina!!! -jesi molija? -MOLI SE U CRKVI! NIKOG JA NE MOLIN, NIKOG! JESI ČULA!!! NEMA! NEMA POSLA! Stoka ne da posla! STOKA.. a kad je trebalo na front… onda su zvali! SVI, svi oni pička im materina!!! Ja sam krv piša da bi oni pljačkali.. pljačkali tvornice.. da bi oni sjedili u Saboru.. jeba im pas mater.. Ivici Ivi Stipi.. IZDAJICE!!! GUZIČARI! SVE IH TREBA POBIT! SVE! BACIT BOMBU PODAVIT KO PASE! -je, sve ubit sve zaklat! Jak si na riječima, jak - uvik ti je drugi kriv! Daj budalo jedna pijana, ne deri se… dosta je meni… -sinove su slali vanka dok san ja.. JA SAN KRVAVIJA.. JA… ŠRAPNEL U PLUĆA PAS IM MATER.. ja DRAGOVOLJAC Domovinskog rata.. di san sve bija.. Bljesak.. Oluja.. di san blato guta krv piša… i sad san ja bolestan.. ja razvojačeni branitelj.. ja PTSP.. ja opasan.. ja luđak PIČKA IM MATERINA a oni lade kurce SVE POPLJAČKALI SVE… nema penzije.. nema.. a ja… ja.. TUĐMAN! E! On! Tuđman jesi čula!? Tuđman mi je sam potpisao zahvalnicu, ja… ja.. sve ću ih pobit.. -Tuđman?! Ha-ha! S tim ćeš dicu nahranit.. s tim moš guzicu obrisat! Dosta sam ja to slušala.. Daj muči, napija si se ka stoka! -Šta si rekla! Ja stoka!?! JA STOKA! EVO TI NA JA STOKA!!! -e ti, TI! UDRI KAD NE ZNAŠ DRUGO! Ti branitelj!?! Ha-ha-ha nemoj me nasmijavat! TI ČUVAR VOJNOG SKLADIŠTA to si mislio!?! Drugi! DRUGI SU GINULI a ti si čuva guzicu braneći gajbe pive i loze, ha-ha-ha!!! Ti branitelj!!! Ti.. TI PIJANDORA to si tija reć!!! TI NESPOSOBNA BUDALETINA!!! Nesposobna budaletina koja ni posao ne može nać!!! -ZAČEPI KUČKO!!! JA SAN KRVAVIJA… -udri, UDRI JADNIČE, BUDALO KOJOJ DJECA GLADUJU! Ni posao nemoš naći, nesposobni jadniče!! Kako drugi, A KAKO DRUGI MOGU!!! I kuće i aute i sve imaju!!! Propiješ i zadnju kunu koju sam JA krvavo zaradila perući po kućama staračke guzice!!! TI BRANITELJ!!! Šta nisi kleča?!? ŠTA NISI KLEČA KA i ONI PA BI DANAS IMA NE BI TI DICA BILA GLADNA!!! Pijandora, PIJANDORA TO SI TI – a JA sam branitelj JA koja ovu djecu hranim i branim!!! JA!!! JA PEREM GOVNA!!! Meni dica gladuju jesi čuja!!! Ti… ti – kukavico!!! DOSTA JE MENI!!! DOSTA!! I GOVANA i PRANJA i MOLJAKANJA i PONIŽENJA! DOSTA!!! OSTAVLJAN TE! VODIN DICU MATERI i OSTAAVLJAAAN TEEE!!! -ŠTA SI REKLA!?! -ti kukavico, KUKAVICO TO SAN REKLA, SLABIĆU NESPOSOBNI, dosta je meni SVEGA ČUJEŠ ME? DOSTA MI JE, O-STA-VLJAN-TE!! E udri.. e tako! Baš tako! ..udri jedino to znaš, jedino si za to sposoban ti kukavico!!! KUKAVICO!!! -ZAČEPI KUJO! ZGAZIT ĆU TE!!! UBIT ĆU TE KUČKO!!! -MAMA! MAMA!! MAMA!!! -DICO U SOBU!!! Šta ćeš ti jadniče!?! ŠTA ĆEŠ TI!?! Meni dica gladuju!!! DOSTA MI JE!!! IDEN ĆA!!! Slabiću, kukavico!!! DOSTA JE MENI SVEGA!!! KUUKAAVIICOOO!!! -ZAČEPI! ZAČEPI! ZAČEPI! NIGDI TI NE IDEŠ! Ubit ću te kučketino histerična!!! Ubit ću i tebe i kopilad!!! -šta!?! Ton.??? AAAAA!!! Djec…. Krhlj… kh, kh.. -ZAČEPI ZAČEPI ZAČEPI ZAČEPI KURVETINO!!! Jesan ti reka da začepiš!!! -Upomo.. kh, kh… krhlj… -MAMA! MAMA!! MAMA!!! -NISI TILA MUČAT UBIT ĆU TE KUJO!!! Ubit ću te ubit ubit ću te ubit!!! E SAD GUCAJ, GUCAJ, GUCAJ, gucaj kujo!!! NA TI NA TI NA TI NA TI NA TI NA TI NISI TILA MUČAT SAD MUČI KUČKETINO!!! ZAČEPI ZAČEPI ZAČEPI!!! Mala s drugog kata: Mama opet oni. Šta ćemo? Majka: A ništa sinko, teško ti je kući di para nema. -krhlj, kh, upo.. krhlj… -KURVETINO!!! KURVETINO!!! Kurvetino… NA! NA! NA! …. ETO TI NA. LAJI SAD… LAJI.. ako možeš… NA! NA! NA! I NA I NA i na i na i na i na!!! … laji… šta sad mučiš, laji… šta mučiš… LAAAAJIIIIIII… -MAAAMAAAAAAA!!! Susjeda iz prizemlja, koja je inače bila glasna kad se trebalo derati na djecu u dvorištu (jer joj mulci popodne nisu dali zaspat), sad glasno i teatralno - zaključa svoja vrata. …………………………..laji………………………….LAJI KUČKETINO…. ………………………. laji?…………. šta sad mučiš…………… ..e… laji…………….. tko to mojeeee ime do.. doziii.. vaaaa….……………………….Vesna? ………………..Vesna! ……..daj mi pit…………………? ……………………….Vesna? ……………………… daj mi pit!…………. …………………………….Vesna? ………………………? ………………….. Vesna! ……………………………………………………………………………………………………………Vesna. ..istovremeno na drugom kraju grada, ford escort juri kroz gust promet. U njemu vozač razgovara na mobitel: ..e, dobroje, znači tri komada iza… isplata.. po isporuci tako je.. i Šuve – pazi da ne zajebeš i ovi put! ..ništa prijetnja – obećanje. Jesi čuja?! Ovo ti je zadnje! ZADNJE! Jesi čuja mudrac! Pazi se… čekaj, iman poziv na čekanju.. E? E! Molim? E Iva ti si - šta je? Smiri se, šta je? Šta? ŠTA!? ŠTA JE NAPRAVIO!?! Mladić na mjestu suvozača uznemireno ga pogleda: Šta? -UBIO NAM JE MATER!!! JEL´ČUJEŠ!?! UBIO NAM JE MATER!!! STOKA!!! UBIT ĆU GA!!! Ubit ću ga! Brat (a mladi suvozač bio je upravo to -njegov mlađi brat) nekako nije uspijevao probaviti tu informaciju: Šta!?! Šta!?! Šta!?! -Ubio nam je mater jel´čuješ!!! Stoka!! STOKA!!! UBIT ĆU GA!!! Brat, već blijed ko krpa, samo uspije izustiti: Pobljuvat ću se… Uspori… uspori… stani jebate! -ŠTA USPORI PIČKA MU MATERINA UBIT ĆU GA!!! Ubit ću ga!!! Zaklat ću ga pička mu materina!!! UBIT ĆU GA!!! -USPORI JEBATE UBIT ĆEŠ NAS!!! KOČI! KOČI!! KOČIIIIIIIIIIIII NEEEEEEEE……………. Zagreb, petak, 3.6.2005. Nekoliko sati nakon što je u središtu Zagreba muž(53) nasmrt pretukao suprugu(49) inače majku sedmero djece, na drugom kraju grada u prometnoj nesreći teško su ozlijeđena njihova dva sina, izvijestila je danas policija. Mladići u dobi od 21 i 23 godine stradali su oko 21 sat na Vukomeričkoj cesti kada je stariji brat zbog prevelike brzine u zavoju izgubio nadzor nad upravljačem "forda escorta", prešao u suprotnu prometnu traku i sudario se s "citroenom berlingo" koji je vozio 37-godišnji Zagrepčanin. Braća su u nesreći teško ozlijeđena i liječnička im je pomoć pružena u Kliničkoj bolnici Dubrava. Kako se nalaze u teškom stanju policiji još nije poznato jesu li mladići u vrijeme nesreće znali što se dogodilo u stanu njihove obitelji i jesu li upravo zbog toga brzo vozili. Suprug se nakon zločina sam prijavio policiji, rekavši da je ženu pretukao rukama i nogama |
Ni sama to ne bih mogla bolje reći, pa ću dečkima prepustiti uvod u moj sljedeći projekt… dečki raspalite! U zemlji apsurda zakon je ka Burda Pa se po njemu kroji sve po zakonu. Samo izbroji i začepi pravu rupu –to je lako, Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon, Zajebat sve nas, ma nema problema Zakon je pun rupa poput goblena Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku, Baci kost pasima šta nose palice Sitne ribe pune marice Dok pametne glavice biže priko granice, A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode Dok ispravljaju netočne navode. A na ulice su izašle curice, Naše mlade snaše u lov na nogometaše, Ali im paše i druga mogućnost Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost, Nabrekle lisnice a nisu baš bistrice Pa bi tile bit misice i na modne pistice. To su nova iskustva koja otvaraju vrata Auta od faca velikog formata, Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi U glavama im plinovi, invalidi Sve šta vridi dâ in je roditelj Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel. Svi Hrvatine a svaki skače ko klokan Čim čuje Cecu il´neki hit turbo-folka, Tu nema sriće sve je gluma Ljubav odnosi bujica tekućih računa Sve do Crnog mora još crnje i gore u Mrtvo more Tu nema života samo svota, Nema snova samo lova Otrovnija od otrova šporka od šporkih poslova. A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto Obećanja blago-sranja, Al´nema više vizionara, legionara, revolucionara, Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa. Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice Prije nego sjebaše tvornice i bolnice. A ja bi samo tija radit pošteno zaradit Imat nešto u banci da me ne hrane starci, Život je bijedan al´se ne dan, Nisan gladan ni žedan Krpin se iz tjedna u tjedan. I teško je nama šta bi tili bit ljudi, Parimo nenormalni –ludi, Al` smo oni šta se bore i kad je najgore, Dio smo faune i flore imamo ljubavi more. To nam ne mogu otet Kod nas drugi vitar puše, Ne mogu se popet do nas sitne duše šta guše Gustom maglom lošeg emotivnog naboja, Na plemenskom su stupnju razvoja. Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora Voze linijom najmanjeg otpora, I nema digniteta, nema poštenja, Očenaši, Zdravomarije su cijena oproštenja. I nema općeg dobra samo vlastita torba, I dupe kriminalci a svi šute papci suci, fratri, policajci jer su rođaci u istoj stranci, ista banda. A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama! A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama Lipa naša silovana!!! HEROJI! NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ!!! HEROJI! NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ!!! HEROJI! NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ!!! HEROJI! NE TREBAJU NAM PUŠKE NI PIŠTOLJI SAMO ČISTO SRCE I NIČEG SE NE BOJ… T.B.F. |
Životinje, hm – ta divna stvorenja? Na umu treba imati da postoje životinje… i životinje. Što mislim time? Pa evo za uvod jedan lijepi primjer ženskog psa (da prostite – kuje) iz moga susjedstva… koja ima onu neobičnu sklonost ponekih pasa da trče za prijevoznim sredstvima. Zašto vole automobile to valjda samo bog i taj pseći mozak znaju, ali koliko ih ova ´moja´ kuja voli – to je čudo neizrecivo! Kuja inače nije ničije vlasništvo, već je kako to po običaju biva -´posvojiše´ djeca iz ulice pa se tu udomaćila, okotila štence i stekla prijatelje. Posebno se to odnosi na jednog starog barbu, koji svakodnevno odrađuje svoju šetnjicu sa štapom u ruci. A ona se, skuživši njegovu samoću – odlučila praviti mu društvo. I tako njih dvoje svaki dan u šetnju kao par, s tim da ona njega čuva, ali i ispražnjava svoju strast loveći svaki auto koji prođe. A tek kad prođe autobus! Ljudi moji što se taj pas izbezumi od sreće! Trči, skače, laje, šiba repom, samo što se pod gume ne baca, a kad šofer u strahu zakoči i ´zabibi´ - trijumf je njen te se ponosito vraća čuvanju svoga starčića. I barbi je taj prizor postao osobito veselje, iako ne bez štrecanja straha i brige za nju: Nemoj, nemoj! Vrati se vraga izila! –odzvanjaju šetnje što vikom, što lavežom. Eh. A ima i jedna druga mrvu ozbiljnija priča, doduše iz druge ruke pa ne mogu garantirati apsolutnu točnost podataka, ali ništa manje zanimljiva… Naime, bio na Palagruži jedan tovar. A kako je Palagruža kao takva jedan malen, strm i nepristupačan otok, bez ceste, asfalta i tekovina civilizacije - sav teret što su svjetioničari trebali prenositi od broda u dnu do svjetionika na vrhu, mogao je (i morao) na svojim plećima prenositi samo taj bidni tovar. I zato što je taj tovar toliko jadan teglio, nazvaše oni njega – Mercedes. E, ali Mercedes nije bio blesava životinja, božemiprosti –tovar koji nije kužio stvari (i zašto uopće za nekog reći da je glup ko´tovar, kad je to nepravda prema bistroj životinji?)! Dapače, Mercedes je jadan znao što mu se sprema sa svakim uplovljavanjem broda, te se ubrzo svakog vapora počeo bojati ko´samog vraga. Čim bi na horizontu ugledao neki brod, bistri bi se Mercedes netragom izgubio pa su ga svjetioničari morali tražiti. No, budući da je Palagruža ko´što već rekoh malecka, jadni Mercedes nije imao puno izbora za skrivanje i uvijek bi se bidan sakrio/šćućurio na isto mjesto pod neku stinu, tako da ni potraga za njim nije trajala dugo, jer su svjetioničari već znali di je on jadan – uteka. Eh, šta je tovareći život! Pa ti budi magarac. I za kraj životinjska priča treća.. o jednoj punokrvnoj političkoj beštiji Milanu Bandiću koji se iznebuha uhvatio rušenja Zida Boli, jer je valjda umislio da je Dropulićka. Dan prije pomno pripremivši teren, odglumivši po ne znam koji put samog Gospoda Kaj Spasitelja sašlog među očajan narod (Sljeme), već se sutradan okuražen tim kupljenim imunitetom, jednim reskim: Miči to! - obrušio na cigle. Kako prigodno, kako osmišljeno. A u stopu ga slijediše pernate koleginice: Kosorka Suzojka, Nikolićka Šljemovka i Mesna&Škare&Ožbolt, koje se brže bolje jednako političko-lešinarski sjatiše slikavat´ i prigodno zgražavat ´da kako je nekome moglo past na pamet uklanjati cigle´.. e lešinarke moje sa ne znam koje uvele grane, da kako!? A lako! Nekome na pamet opadne cigla, a drugome – obraz. Lešinari jedni. Kra!(j) |
Srbija je danas u šoku – licemjerno veli Tadić, prisiljen to reći. Zašto kažem – prisiljen? Zato jer je on snimke srebreničkog pokolja vidio već o-ho-hoo otkad (naravno da ih je vidio i naravno da je znao), ali svoju šokiranost izražava prigodno sad, kad snimke više nije mogao skrivati od srpskih medija, a koji su i sami snimke skrivali od – srpske javnosti. A cijeli taj proces skrivanja samo je djelić općeg srpskog skrivanja istine od – samih sebe. I trebao je jedan Haag da na silu proturi svjedočanstvo o goloj istini, pa da bi se srpski građani napokon našli ogoljeni pred samim sobom odnosno politikom koja ih je predstavljala. Takva kakva bila jest. Krvava ispod i iznad kože, krvavih ruku, krvavih noževa. Trebao je Haag da im (dosadašnjoj srpskoj politici) zalijepi šamarčinu, jer sami svojim probuđenim četništvom, samoobmanjujućim gazimestanskim mitovima i samoizabranim sljepilom nisu ni zakoračili na put iskupljenja, a kamoli katarze. Trebao je netko treći, netko veći, netko sa jebenim magnumom prislonjenim na Tadićevu sljepoočnicu procijediti kroz stisnute zube: evo vam, gledajte se! –da bi se mnoga ´braća´ napokon pogledala u ogledalo. Ako i ovaj put jesu. A progledala? Samoobmana je - jaka droga. Dobro jutro Tadiću! Dobro ti jutro! Srebrenica te pozdravlja! Kažeš šok? Kažeš dio zločinačke prošlosti? Kažeš zločini u nacionalno ime? Dobro kažeš. I dobro je da kažeš. U ime neke bolje budućnosti, trebao bi svako jutro, ama baš svako jutro umjesto ´Dobro jutro Srbijo!´ na nacionalnoj televiziji sljedećih desetak godina početi sa tom rečenicom, ali… ...ja ti tu friško pronađenu šokiranost ne pušim. Za moje si pojmove malo kasno progledao. Dopusti da ti ne vjerujem. Ni uglađenom tebi, a pogotovo tvom neuglađenom ministru vanjskih poslova, pokrovitelju čudnovatih bradaša. |
Negdje sutra, susret na najvišoj istanci, u Premijerovim odajama iza zatvorenih vrata… Drivo trijumfalno: Moj akcijski plan je konaćno dao rezultate! Evo na! Carla: Šta je ovo!?! Drivo: Kako šta – pa mudante! Carla: Mud..!?! Jebate - jel ja teb´sličin na Monicu Levinsky!?! Koji je tebi ku.ac!?! Šta si mi mudante donija??? Drivo: E, al´nisu to bilo kake mudante! To su Njegove mudante! Iz Napulja! Carla: Njegov..!?! Ma jebate jesi ti malo prolupa, a!?! Aj ti meni reci - jesi ti prolupa!?! Da Njegove mudante! A šta ću ja sa njiman!? Aj ti sad meni reci – šta ću ja sa njiman i da jesu njegove, a koćemi dokazat da jesu, a garant nisu, ŠTA ĆU JA SA NJIMAN!?! Drivo: Kako šta?! Pa nosi ih.. Carla: DA IH NOSIN?!? ŠTA SI REKA??? DA IH NOSIN!!! Slušaj ti vamo balkančino jedna - sad si jeba ježa!!! Neš ti meni u Vropu ja ti kažen makar mi to bilo zadnje u život… Drivo panično: Ma mislija san da ih nosiš na analizu to san mislija ne bi ja drugo mislija tako mi oca i Haaga i duha svetoga smiluj nam se nisan ja drugo mislija di bi ja da ih nosiš na analizu DNK to san mislija da ih mikroskopski provjeru da ga brže nađu evo vidiš nije i´stiga ni oprat vidiš – šporke su! Gulp! Carla zgađeno: Jebate ma mič´mi to, šta si mi podnos stavija!?! Na analizu!?! Šporke mudante na analizu!?! A šta ću analizirat jebate!?! Drivo: Kako šta? Pa sve! Carla: Sve? Šta sve? Drivo: ..paaa ovaj, sadržaj i nalaze.. khm, bakteriološke štatijaznan, di je bija, šta je jea, šta je radija i tako… ovaj - koje mu je kretanje bilo! E! Carla: Slušaj ti mene sad Drivo i slušaj me dobro! Dovoljno si ti mene zajebava – i previše dovoljno! A ovo sa šporkin mudantaman ti je zadnja kap koja je prelila moju čašu strpljenja, JESI ČUJA!?! Da di je bija i šta je radija!?! Da koje mu je kretanje bilo!?! Oćeš da ti ja i brez analize kažen di je bija i šta je radija!!! ISTO KA i TI PUNO SRA i OKOLO JEBAVA JESI ČUJA!!! A JEDINO KRETANJE ČA ĆEŠ GA IZ OVI MUDANATA IŠČITAT JE KRETANJE NJEGOVIH CRIJEVA!! JES´ČUJA!?! I slušaj me Drivo, slušaj me kad ti obećajen - ovo ti je zadnji put… kunen ti se ovo ti je zadnji put da san ti došla a ti misto da si mi tange poklonija, jopet vadiš šporke mudante! Drivo tužno: Onda ništa od promjene dosadašnje pozicije? Carla: Gleda si Oz jel´tako? E onda znaš šta je Keler radija Bićeru. Pozicija ostaje ista, Bićeru moj. |