MODESTI BLEJZ

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

SLUŠAONICA 1

Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega."

SLUŠAONICA 2

Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:

Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

SERIJE

Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory

FILMOVI

Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen

Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10

Što se zadnje pročitalo?

KNJIGE

Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh

Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup

Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut

A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo

*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...

Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?

I'm
a Gryffindor!

Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer

komad mjeseca

Kit Harington (aka Jon Snow)

sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.07.2005., subota

Priko 40!

U malon dalmatinskom mistu lito, vrućine, priko 40! Upekao zvizdan, čelopek, omara, ajme…
Baba: Auuuuu – vrućo! Vrućo!
Dida: Bogami je! Je – bogam´ je! Vrućo! Vruu-ćo!
Baba: Uuuuu ča je ovo… ča je ovo došlo…
Dida: Eeeeee…
Baba: Peče, peče ki na gradele! Ooooo…
Dida: Nu, teke min pribac´tega graška i karote.. e, e – teke nalivo.. dobroje…
Baba: A judi moji ča je ovo…
Dida: Pakal i gotovo! Cili sen se ja spotija uf…
Baba: Pakal! Pakal! Ogenj pakljenski, ča bi donAnđelko reka! Biće jema priko 40, a?!
Dida: Jema dakuće. Priko! Priko! Uf… Nu, teke okren´tega sladojledića.. e, e otu Snigujlicu… e dobroje… aaaaa, ova sparušćina nije nit´za pasa, a kamol´za čovika…
Baba: Nije, nije! Ni pasa ni ćovika, eeee…
Dida: Vrućo! I priko-vrućo!
Baba: Priko-vrućo, priko-vrućo! Baš oto!
Dida: Čelopek!
Baba: E, dakuće! Uuuuu…
Dida: Aaaaaaa…

Baba: Ma ča je ovod došlo, aaa… nije vako prija bilo!
Dida: Nije, nije! Nije bogam´! Uuuf… nu, teke prikobac´i tega batačića… e, e, mereš i ota krilca… e dobroje…
Baba: Gospemoja ma ča je ovo…
Dida: Na, ti vazmi ovu ljignju… ja jeman dovojno…
Baba: A ti teke prevuzmi ova jaja, na… ma ne ota! ´rag ti i´očepja! Joooo, sukin ja jeman posla! Ovu duzinu!!! Evo na, prevuzmi, meti i´malo nalivo – i paz daneb´koje razbija jes čuja, e.. ka i svoje, znan.. e tako, dobroje..

Prodavačica iz Konzuma: Ma gospođ.. i, i barba?!? Barba tako van boga! Pa šta to radite!?! Pa šta to radite za ime božje – pa ljudi jeste vi normalni!?! LEĆ´U FRIŽIDER SA NAMIRNICAMA!!! Pa jeste vi normalni??? Pa šta to radite ljudi božji!!!
Dida: A ča - ča činin? Oli ne vidiš – ladin jaja.
Baba: Svih dvanejst!

- 19:20 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

27.07.2005., srijeda

Wagner(ivi)jada

OoooooO! OoooO! OoooooooooO! Kil d rebit! Kil d rebit! Kil d rebit! OooooooooO! ;D

Svečana atmosfera, u pozadini žamor i prigušeni zvuk naštimavanja violina, kristalni lusteri, lagano prigušena svjetla, veliki cvjetni aranžmani, gospoda u smokinzima, dame u svečanim toaletama, Helga Vlahović-Brnobić ugodnim tihim altom: Poštovani gledatelji Hrvatske Radio Televizije i slušatelji Prvog programa Hrvatskog radia, svi ljubitelji opere i klasične glazbe koji ste se i ovu godinu okupili pred malim ekranima i radio prijemnicima - sve vas s radošću pozdravljam, znajući da uzbuđeno iščekujete početak prijenosa tradicionalnog Novogodišnjeg koncert..
Drivo: Ps, ps!
Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne Novogodišnjeg koncerta već – Wagnerijade! Dakle, željno iščekujete početak prijenosa Wagnerijade, ili Richard-Wagner-Festspiele iz nama već tako poznate svečane dvorane Opera Halla u Beč..
Drivo: Ps, ps!

Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne u Beču već – u Bayeuthu! Dakle, iz nama nepoznate.. ovaj, poznate dvorane Wagner Opere u Bayeuthu. Kao što možete i sami vidjeti okupio se velik broj glazbenih znalaca i ljubitelja opernog stvaralaštva, a kao i svake godine, što samo po sebi postaje tradicija austrijske nacionalne operne kuće, i ove godine nije izostao velik broj japanskih turist..
Drivo: Ps, ps!
Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne austrijske već – njemačke! Dakle, samo po sebi postaje tradicija njemačke oper…
Drivo: Ps, ps, ps!
Helga: ..ovaj, da, ovaj ne! Ne, ne, naravno, ne japanskih turista već, ovaj – čeških?
Drivo: Ps, ps!
Helga: Poljskih?
Drivo: Ps, ps!
Helga: Ruskih?
Drivo: Ps, ps, ps!
Helga: Hrvatskih?
Drivo: !
Helga: ..ovaj, dakle, nije izostao velik broj hrvatskih turista željnih ovakvih iznimnih kulturnih događanja. Evo, kao što možete čuti poštovani slušatelji, a vi poštovani gledatelji i primijetiti, simfonijski se orkestar već uštimava. Sada je prava prigoda da predstavimo ove iznimne glazbenike svjetske klase koji su postali pravi svjetski veleposlanici Austr.. ovaj.. svoje zemlje, pronoseći okružje uljuđenosti i katolič.. ovaj.. protesta.. ovaj.. luterans.. ovaj – bogate povijesne tradicije. Koncert bi uskoro trebao započeti i sad željno iščekujemo samo dolazak maestra - japanskog dirigenta Eiji Oue..
Drivo: Ps, ps!
Helga: ..Karajana?
Drivo: Ps, ps!
Helga: ..ovaj, Šuteja?! Dakle, dolazak maestra Šuteja.. ovaj, čije je prisustvo ovdje već petu godinu zaredom – najbolji pokazatelj čvrstih kulturoloških veza Hrvatske i, i, i… zemlje domaćina!
A to je još jedan dokaz da veze koje vežu Hrvatsku sa Europom nisu samo političke prirode već sežu mnogo dublje (šuš, šuš) Za to je zaslužan i naš Premijer koji je na osobni poziv njemačkih domaćina došao uveličati ovaj izniman kulturološki happening na kojem se može vidjeti i značajan broj međunarodnih uglednika europske političke scene koji su u svakom trenutku spremni pružiti punu potporu za nesmetan ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu jer su jako bliski prijatelji našeg Premijera i osvjedočeni prijatelji Hrvatske (šuš, šuš) i evo maestra!
Vrlo radosno dočekan, kao što možete i sami primijetiti, omiljen i cijenjen od znalačke publike svaki put toplo pozdravljen simpatični kosooki maestro Eiji O.. ovaj, kosooki Šutej! Ovaj! Samo Šut.. ovaj, maestro Šutej preuzima veliku zadaću ravnanja večerašnjim spektaklom, ovim velikim slavljem u čast Wagnerova skladateljskog genija. Dakle, gledamo simfonijski orkestar pod vodstvom maestra Šuteja i sada poslušajmo cijenjeni gledatelji i slušatelji, prepustimo se užitku Ruslana i Ljudmil..
Drivo: Ps, ps!
Helga: ..ovaj, Ljubavi i zlob..
Drivo: Ps, ps!
Helga: Tristana i Izolde!!! Počinje Liebesdrama Tristan und Isolde poštovani gledatelji, te sljedećih pet ipol sati nećemo komentirati ništa, pustimo da govore jedino muze, a ja vas sada prepuštam čarima wagnerijanske mitologije! Uživajte… klik.

JEBA MU PAS MATER I NJEMU I NJEGOVIN EUROPSKIN UŠUPČAVANJIMA!! DOVUKA ME S GODIŠNJEG NEPRIPREMLJENU! TOTALNO ME IZLUDIJA!! OVO JE ZADNJI PUT DA MU PRENOSIN NJEGOVA NJEMAČKA ULIZIVANJA, A AKO HOĆE UVLAKUŠU KOJA ĆE NARODU PRODAVAT NJEGOVA POLITIČKA SRANJA DRUGI PUT NEKA ZOVE – HLOVERKU!
…………………………………………………………………………….....
……Štasmo? Još u eteru!?! ............ovaj,
poštovani gledatelji - laku noć!

- 19:11 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

25.07.2005., ponedjeljak

Šovinizam

čista, rvacka, katolička - europski Oscar za kvalitetu

´Nakon nekoliko uzastopnih prijateljskih posjeta Beogradu i Podgorici, predsjednik RH Stjepan Mesić obišao je Ukrajinu, koja ipak nije domovina predaka njegove supruge…´ Josip Jović
Za sve one koji ne čitaju Slobodnu Dalmaciju, pa ne mogu ni znati, u njoj među mnogim drugima kolumnu piše i novinar koji se zove Josip Jović. Jović je u jednom periodu bio čak i glavni urednik Slobodne Dalmacije, i gle slučaja – baš u onom kad sam SD (inače tradicionalno štivo svake dalmatinske/moje familije) iz principa prestala kupovati i čitati. Bila je postala neprobavljiva i preogavna za moj ukus. Naime, Slobodna je u tom periodu bila sve samo ne slobodna i sve samo ne novina. Bio je to onaj period kad su tiskovine većinom bile pamfleti vladajuće strukture, i kad su se kvaliteta i objektivnost ovog lista negdje zagubili, a ugled Slobodne bio srozan do sramote. Gospodin Jović, kao glavni urednik, uvelike je tomu kumovao.

Kao zakleti desničar deve..deve..devedesetih (ali, napominjem odmah, to je njegova osobna stvar), ovaj žestoki branitelj svega sve´rvackoga, zaogrnut plaštom svete rvacke zemlje, svete grude, svete vode, svetog zraka, svetog Vranje, kamena iz svetog stoljeća sedmog, svetosti Domovinskog rata, svetosti branitelja, generala, alkara, skupova na Rivi, Ive tada, (osuđenog)Norca, (neuhvaćenog)Ante i Marka i Perkovića i Thompsona… a samim time i žestoki mrzitelj svega što se njegovu konceptu ´rvatstva protivilo, dakle: Europe, opozicije, tranzicije, nostalgičara, srbo-četnika, komunjara, Ivice, Stipe, Ive sada, Milorada, Steve, Čede, Sorosa i svega ostaloga nervackog – dirigirano je preko stranica Slobodne rigao govor mržnje i netolerancije. No i taj je period, sa odlaskom nekih pod ploču, a nekih u zaborav – prošao. U Slobodnoj su se ljudi promijenili, stvari vratile u ´normalu´, a gospodin J, iako više nije urednik, još uvijek piše svoju kolumnu. I pazite - to je dobro!
Osobno J-a čitam, iako se u većini slučajeva sa njegovim mišljenjem ne slažem, a na neke se ´ivankovićevske´protu-europske paranoje čak i nasmijem – no priznajem, tu i tamo, svake prijestupne, dam mu za pravo. Jer i u toj protu-E paranoji, valjda kao i ćorava koka na zrno, zna pogoditi skrivene ne-baš-tako-plemenite motive zapadnih moćnica. A osim toga, cenzura nečijeg mišljenja samo zato što je ono drugačije od tvoga – za mene je neprihvatljiva! Spuštati se na razinu onog perioda kontrole medija, također je neprihvatljivo! Svačije mišljenje se smije i mora čuti, pogotovo onoga suprotnog tvomu, jer je to osnovna tekovina demokracije! Iza toga čvrsto stojim. No jedino što ne smije biti prihvatljivo, i tada i sada, i uvijek i zauvijek, jest – govor mržnje. Govor mržnje - NO PASARAN!
A gore navedeni citat iz današnje kolumne gospodina J. jest upravo – to. Govor mržnje, netolerancije, šovinizma, i na kraju krajeva – pokazatelj osobne ne-kulture i kućnog ne-odgoja gospodina J. Taman kad se ponadamo da je Hrvatska jednom za svagda završila sa brojanjem krvnih zrnaca, desi se nešto što tu nadu razbije. A tempiranje ovakvog teksta, par dana nakon slučaja Ostrovica - nije nimalo bezazleno. Konkretno, ako se na terenu uvijek nađe neka nepismena budaletina koja je spremna kamenovati Srbe na vrbe (i koju policija nikad i nikako neće pronaći), zar se diskurs koji potiče takvo ponašanje smije tolerirati i u´pismenom´ okružju medijskog prostora? Da budemo precizni – Jović je u kolumni ciljano išao na uvredu njemu toliko mrskog Predsjednika, usputno očešavajući njegovu suprugu aludiranjem na njezinu nacionalnost. A kad se sutra počne izvlačiti da on nije vrijeđao, već samo iznosio činjenice – ogolit će svoj šovini-obraz do kraja. Jer brojati krvna zrnca… stvarno jadno!

I nek se zna – ne branim Predsjednika. Taj se zna i sam obranit. Ja napadam! Ja napadam – primitivizam! Onaj isti primitivizam koji je zlobno izrekao ´domovina njenih predaka´. Bože moj, pa to je ona ista retorika kao u presudi gospićkog suca, koji je čovjeka osudio za zločine njegovih predaka iz 16.st! Netko zlobniji bi sada zapitao – a s kojih su pašnjaka došli tvoji preci Joviću? Ili preci bilo koga od nas? Koji su to sveti genetsko´rvacki pašnjaci? Ali velim, to je degutantan način razmišljanja, zaostao i primitivan. A s primitivizmom nemam što raspravljati. I zato ti Joviću ne poručujem ništa. Jedino ne znam za Babu i Dida, oni bi ti možda imali što poručiti, jer si im ukrao termin.

- 19:28 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

23.07.2005., subota

Bio je vrlo kratak

čiji je kraći? ...kiseli krastavac, naravno.

´Eben ti selo brez žice! Ovih desetak dana bez neta, kao i bez ruke. Počešo bi se, al´ne moš. Enti silu nečistu! Ajmo onda po redu… Gledan onog bidneg ćovika Nisko-zemca, okinulo mu nogu a oni mu pod nos guraju mikrofon i pitaju - kako je. Da kako je!? A DA KAKO ĆE BIT?! Kako bi ti bija bez noge kretenu jedan! I još ti jebene seronje žedne ekskluzive - sline nad bolničkom posteljom! A u p.m! Dobro ga nisu snimali sa guskon! Kameron mu analno mirili temperaturu! Jebate kretena na svitu ovom. I svi bez mjere… A i ja ga svašta rečen. A di će kreten imat mjeru. Dobro je Albert govorija, a potvrda njegove genijalnosti u nas, fala bogu, ima napretek.
Evo u Osijeku onaj HVIDRAš pametuje: ´da nije bilo Glavaša mi bi ga izmislili´! Šta volin ove narodne invokacije! Sve isplivavaju neki sveci, svetac do sveca, svetac do sveca… oni sveci a žrtve njihove svetosti plutale Dravom. Tako i Glavaš – svetac. Svetac s oružjem.
A danas užgalo i Egipat. Kolateralne žrtve londonskih margina. Samo što ovima južno to nije ni prvi ni zadnji put, godinama ginuli ko´muve, ali ko´je do danas za njih jeba? Sve se nešto mislim da je ovo kao i sa Titanicom: svi plaču za Rockefellerom a ko´jebe onog ´bijednika´ u - kotlovnici! I kad već govorimo o bijednicima, evo dvojice šta su trebali ić´prije koji dan… I ´eben ti selo brez žice, još jednom! I to ti ga ´eben brez-žično!

Negdje u bespućima Bijele kuće…
Drivo: Jebamupasmate´ – dije?!? DIJE!?!
Potrčko: A.. E…Triba bi bit tu negdi ovin hodnikom.. na livo negdi.. valjda..
Drivo: Mere bit samo nadesno! Samo nadesno jesi čuja! A i jopet… mater mu njegovu, ma da je i nalivo – misliš da ga ne bi?! Vraga ne bi! Kada stisne - sranje ne pita, ma šta je ovo - Bila Kuća oli labirint jebamupasmate´!! MA DIJE, POLUDIĆU!?! MVP! MVP za – kondut!
Potrčko: Evoga šefe! Naša san ga!!
Drivo: Aaaaaaah… koje olakšanje! Akome ko traži – zauzet san, aaaa… rećimo to ovako – zauzet bilateralnin pregovorima na marginama sastanka, jesi čuja!?
Potrčko: Shvatio šefe. A Bush?
Drivo: Koga jebe! Oli će mi držat sviću?!
Bush iz in d hauz: Ic tejkn maj men!
Drivo: Jebate i ovaj ser.. – se olakšava!
Bush: It voz a bladi grejt barbikju, he-he…
Drivo: Jes, ovi.. Aj em.. ovi.. aj em kroejšn prajministr…
Bush: Ou jes – bladi grejt teksas barbikju, if ju nou vot aj min.. Oooooh.. aaaaaa…jea!
Drivo: Ovi.. vi vont tu bi in NATO end Jurop end… end antiterorist koališn end.. jes! Antiterorist koališn! Pliz, pliz, pliz, pliz – help as!
Bush: Ooooooh, aaaaaah.. jea, jea… rajt maj men – jea rajt, vot ju sej vere ju from? Raša, Kroejša? Jea… ju nou… it voz a bladi grejt barbikju, if ju nou vot aj min?
Drivo: Jes, jes!
Bush: ..vel maj men, ez ju nau si end d hol vrld nou – aj hev a faking big pis of mašineri daun der. End ez aj nau si, jors mašineri iz faking – smol, if ju nou vot aj min?
Drivo: Gulp, ovi.. ovi, jes. Maj smol – jor big. Jes.
Bush: ..jea, it voz a bladi grejt barbikju.. end it voz faking grejt šiting đast hepnd hir, if ju nou vot aj min?
Drivo: Jes, jes!
Bush: ..end aj vil nid a litl help daun der.. vošing det šit, if ju nou vot aj min?
Drivo: Gulp, ovi.. jes.
Bush: ..den, vot ar ju vejting for? Kamon maj men – ap vit jor slivs end tejk d metr in jor hends…
Drivo: Gulp.
Bush: ..end bi đentl maj men, đent. Juz di lubrikant if ju nid… Ou jea! It voz a bladi grejt barbikju..
Na izlasku iz konduta…
Potrčko: I šefe? Koja će bit izjava za medije? Susret? Kakav je bio?
Drivo blijed ko krpa: Reci – bio mi je kratak. Gulp. Vrlo kratak.

- 19:26 - Reci da se čuje (4) - Isprintaj - #

14.07.2005., četvrtak

Pas za volanom, Šeki on d lus

Neki dan stiže vijest iz meni tako mile Saudijske Arabije, koja i samim svojim plasiranjem na medijsku trpezu govori mnogo o načinu razmišljanja tih ljudi. Evo vijesti, molim vas da se prihvatite za nešto čvrsto jer bi vas moglo pomesti (i nemoj da mi ko posli dođe i veli: Modesti je kriva nije me upozorila pa san se složija, potres mozga, sad ću je tužit za duševne boli), dakle: Žena! Pazite ovo – Žena, nakon što joj je mužu pozlilo za volanom, vozila 15km do prve hitne i tako mu spasila život! Vau jebate!
-Mate? Mate!? Znala san ja! Jebate, limunadu vamo – i to pronto! Mati pozlilo! Jesan ti rekla da se ćapiš za nešto čvrsto… i ćapija si se?! Aha, to si sanja da ti je čvrst – Doture, ovo je garant potres mozga, ma mrš!! …Di san ono stala? Aha…

Jesam pripomenula da je u Saudijskoj Arabiji ženama zabranjeno voziti? Nisam? Ma kako mi je samo promaknuo taj podatak. Dakle da zaključimo, dok ostatak svijeta viješću smatra ne kad pas ugrize čovjeka - već čovjek psa (a u ovom slučaju najbliži bi ekvivalent tomu bio da je onaj volan preuzeo afganistanijski hrt, stavio oćale, zapalio kubanku *cigaru, ili?* i uz zvuke Slave to love Roxy Musica zapičio put ´bulante), dotle Saudijci viješću smatraju ženu za volanom. Jebate, ona je sjela za volan i vozila 15km – koji podvig! Nevjerojatno dostignuće za vrstu nižu od muške. Fino iznijansirana ljestvica vrijednosti nema što, žena manje vrijedna od ćuke.
Ma ne sumnjam ja da je njoj lipo, prebogati muž, sav životni komfort, nikakvih briga oko mjesečnog sastavljanja kraja sa krajem, ali par sitnica kao što su… da vidimo.. hm.. hoću li se jadna ijedne sjetit... kazneno odgovaranje za vožnju naprimjer – imaju tendenciju zamućenja te idile.

-Mate jel´ti sad lakše? Šta si se ti?! Olakš..! Ma mrš!!
A u našoj ´Cro-Arabiji´ koja naprosto obožava pse - mučiti (a što je novo?) gledam Šeksa kako Mesiću daje odlikovanje. Šeki-Mesiću-odlikovanje. Šeki-Mesiću. Pa ovo i napisano djeluje neprirodno, a kamoli učinjeno. Ne znam kako vi, ali ja sam se gledajući to srednjovjekovno uprizorenje nervozno osvrtala preko ramena osjećajući trnce užasa po vratu. Neprirodno, protuprirodno i groteskno. Ime ruže čovječe! Zapaljene uljanice, smrad lomače, krezubi inkvizitori! A iz dubina mraka i užasa jezivi i piskutavi glasić koji zaziva - Daaamieeen! Daaaaamieeeen!! Daaaaamieeeeeeen!!!
-Što veliš Mate? Da je to najverojatnije Šeksov drob tražio – damjanu?
A i to je.
*damjana=domižana

- 19:30 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

12.07.2005., utorak

Južina

Hodan po kući ka divlja zvir, ne znam šta bi sa sebon, južina grrrrrr… izem! Tom nosonja Cruise fak of – Modesti ga nije volila. Strippy? Njega je. Dašenka, mali šareni pasić. White Stripesi otkriće koje vrijedi otkrivati,
13.08. neretvanski Maraton lađa, 22.5km ljute veslačke borbe, od Metkovića do Ploča, neretvanski gusari (žujaju gujice ;).
Pluto-Pluto, mislim da se crtić tako zvao ili nešto slično, nikad nije prikazan kraj, imao neku čudnu glazbu koja mi je tjerala strah u kosti, robot Pluto proizvodio čudne glasove: Čikiri-Čikiri-Ćup-Ćup il´tako nekako… crkni Pluto il´kako se već zoveš – crkni!

Sting They dance alone posvetio majkama žrtava Pinochetova režima, španjolska verzija još bolja, na kraju pjesme i samog diktatorčića pita kako bi se on osjećao da njegova majka pleše sama… smeće se izvuklo. Pinochet me fakat živcira.
HRTova ´Drakulina´ najava za obračun sa Rumunjima u Davis Cupu – duhovito otkačena! Tko će se tu kome krvi napit, pitam se… cure popušile. Ajde dečki! Mići Dušanoviću usprkos. Sušec i sina ubacio u redakciju. Sportsku naravno – Dobro jutro!
Krem-štapići Lasta, to su oni što su u sredini ispunjeni čokoladom, njam, danas ih jedem i kao da žvačem papir, čista kemija, pokvario se ukus, ostao je otrov
zato Bajadera nikad ne iznevjeri, štrudel od smokava,
Baš sam gladan, baš sam gladan mmmm njam-njam pašteta. Njofra?
samo Sith propovijeda isključivost - Yoda
Kremoklop iz DarMar Holmsa, zvučno ime jel´da? a najluđe je kad umjesto ogromne beštije šta jede kremu od jaja – osvane neko malo svemirsko bićence, koje ima mamu.
Planeta majmuna, potres, nestalo struje, zaljuljao se luster, letio vamo-tamo, spavalo se u autima, kišilo, Charlton Heston ludi militarist. Charlton Heston me fakat živcira.
Brazil-Hrvatska, Poljud, ajde valjda neće bura derat
klape volim, barba Ljubo Delmata – kapa Vam doli
no danas se većina ´klapa´ prenemaže, brate - deru mačku.
I fakat me živciraju!
da mi je opet pogledat Sherlocka Holmesa
da mi je opet pogledat Ponos i predrasude (crno-bijela verzija sa pokojnim Olivierom isto muj simpatična)
da mi je opet pogledat Shoguna (tipu osiklo glavu jer je ženskoj vidio gležanj, pa ti zajebaji samuraja ako si faca)
Konvoj gospođe Dubravke utorkom do podne, na Drugom Hrvatskog radija, smanjite radio imamo mikrofoniju, profesionalni vozači i kamiondžije – jako zabavno, country ihaaa!
onaj Turki, ponekad mi se čini ko´da je na nečemu, konstantna pozitiva brrrr…
Čarolija ima dobru naslovnu temu, ni ovaj novi tip nije loš, malo čudna faca, ka´da ga je neko, ono - peglon… neću gledat
priznajem gledala sam Anastaziju, brrrr… kanješna vaše Velićestvo!
Tice još nisu pivajući umrle, a ka´će ne zna se,
Batman Begins ono kao malo kaotičan, redatelj na nečemu bio
Liam Neeson bolji nego ikad (čak i od Qui Gonga, čitaj: meditacija prije obračuna sa Darth Maulom)
neki srpski titl – koji je dilbe to prevodio, ha-ha! taj veze sa engleskim nema
Sin City dobar, osim Tarantinovih mački, brate – posta´je naporan, Quentin aj pogodi šta – fakat me živciraš!

sok od zovike osvježuje bolje od limunade
volim crno-bijele filmove
ne volim većinu švedskih filmova
ona Liv Ulman brrrr.. hladnooo..
Raspad sistema, raspad sistema It´s a final countdown, muške trajne ha-ha 10, 9, 8…
živciraju me radijske vijesti na stranim jezicima, ljeti
inšuldigun libe geste, svaki sat, ćiao
kat doli mirišu palaćinke
raspad sistema 6, 5, 4…
češe me nos, Prije kiše, Šerbedžija, biće kiše. Opet.
Mrgud Štrumf: Ja mrzim južinu. Ćup-Ćup.

- 19:54 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

11.07.2005., ponedjeljak

Srebrenica

In memoriam
11.07.1995.

- 00:13 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

08.07.2005., petak

A stoljeće je tek počelo

Pred očima nam se porađa budućnost, krvavo i bolno. Sustigli su nas njeni gorki plodovi, a u ovom stoljeću rata (stoljeću terorizma, kako se pokazalo) kusat će ih i djeca naše djece. You gonna reap what you sow -žet ćeš kao što si i sijao, poslovica bi rekla okrutno i nemilosrdno. Jel´i Tonyu Blairu to palo na pamet, dok je jučer onako blijed čitao priopćenje? Jel´i Tony slutio što će žeti kad je sa Bushom odlučio sijati? Kolikogod je ogromna moja tuga zbog nezadrživog širenja terorizma, preko Indonezije, Bliskog Istoka, Španjolske, a evo na koncu i V.Britanije (iako očekivano, ništa manje šokantno), toliko je ogromno i moje razočaranje T.Blairom. Taj je čovjek toliko obećavao.. Tony pobogu što se Busha uhvati?
Još se sjećam Blaira tamo´99te, u krvavo crvenoj majici kratkih rukava, na Kosovu, među Albancima. Jedna obična majica, ali toliko znakovita poruka: Uz vas sam. Netko vas ipak nije zaboravio. Iako su sve ostala pusta obećanja i za takav je potez trebalo imati muda. I za takav je potez sposoban bio jedino perspektivan, idealističan,i tada još uvijek mlad britanski Premijer.. ali s Bushom poče i njegov pad.

Na laži zasnovana intervencija nije slutila na dobro. Biti jedna od kandži one USAšape na Iraku – obećavalo je donijeti samo nevolje. I nevolje su došle. Fanaticima ispranih mozgova, spremnih na žrtvu u ne znam čije ime, ne treba puno da udare svom snagom. U biti, potrebno im je puno manje od nečijeg - vojnog sudjelovanja. Što mislite, zašto ne napadam Švedsku? – upitao je Onaj bradonja Busha, a ovaj se nije ni potrudio razmisliti, nema čime. No Tony je imao i mogao čime razmisliti. Ali na onom raskršću na kojem se svatko od nas kad-tad nađe, na onom raskršću Roberta Johnsona na kojem nas osobno s ponudom čeka vrag i veli: Ti bi svirao dečko? Može, ali cijena je tvoja duša –na onom raskršću na kojem svjesno odvaguješ i biraš kojim putem poći: težim putem i postati čovjek ili lakšim pa ravno u pakao? - Tony je svjesno izabrao pakao. I sada mu je pakao stigao. U London. A žrtve su, kao i uvijek, nevini civili.
I kad već govorim o nevinima, za koji dan spominjat ćemo se godišnjice još jednog takvog krivog odabira, još jedne od pojedinca izabrane ceste do pakla, cestarinom plaćenom dijelom vlastite duše i - životom tisuća nevinih.

No promatrajući tragediju u Londonu, primjećujem kod Britanaca drugačiju reakciju u ovakvim situacijama od reakcija Amerikanaca (za sad). Nešto što se viđalo i za Drugog Svjetskog kad je London trpio strašna naci-bombardiranja. Primjećujem onaj inat, trezvenost ili jednostavno smisao za uspostavljanje reda i nastavka ´normalnog´života. Always tea at five my dear chap, always! Vidim da se još drže onog što je Churchill upečatljivo rekao: Obećajem vam krv, znoj i suze. Ali budite uz mene, ne posustajte. Blair nije Churchill, ali ni Britanci nisu Amerikanci, jer vidim da ne posustaju, crpe snagu iz te tradicije, iz smisla za red. Ne prepuštaju se (za sad) masovnoj osvetničkoj histeriji. I bolje je tako, jer snage će im trebati. Stoljeće je tek počelo.

- 19:34 - Reci da se čuje (18) - Isprintaj - #

05.07.2005., utorak

Tice umiru pivajući

U malon dalmatinskom mistu, po običaju se gleda televizija…
Baba: Tice, tice!
Dida: Disu?! Disu da i´udma skinen!
Baba: Ma tice umiru pivajući!
Dida: Brige mene ča une radu sve doklen min ne šporkaju ponistru, akoće pivat akoće igrat u kolo!
Baba: Ma ne ote tice ajme menin sa tebon, ne ote vengo ove sa mojin lipin Ćembrljenon, e lipi moj Ćembrljen ma nu ga – faća ka beb´na gujica!
Dida: Ma ko? Ćembrlen? Una budalet´na!
Baba: E, e – dobros´reka! Budalet´na ča je nju bidnu okolizin gonjeza, ajme ča jon je bidnoj sve radija, kakon jun je jubija, kakon juje okrića, dije sve nije ćapa, ajme ča jon je sve činija i unda – oša u pope! E, e - u pope! A nju bidnicu sa drobon ostavija! Taki glup je bija!

Dida: Jelda je?! Sićan se ja dobro ča je budalet´na činija, znan ja ča je un bija – znan ja njegazin! Budalet´na jena zato ga je i Itler zajeba ča je puno glup bija!
Baba: Itler?? Ma koji sa´Itler!?!
Dida: Itler bogati, Itler!! Da koji Itler, oli jemaju dva!?! Zajebaje otu budalet´nu Ćembrlena, reka neće bojevat a ovi je glup bija oto proguca – i etot´ na ka vašisti viruješ! Etot´na!! Ki sa Itleron liže posran se diže!
I ča je unda napravija tote ja pitan!?! Misto da seje o´sramote poklopija, un ka i una´umaniterka vazda sranja činidu, ma nu ga - gledaj ča radi! Joške je i kurbar posta i u pope oša – zna sen ja, se san ja zna koja je oto kurba o´čovika! Upanti - kurba o´čovika!
Baba: Ajme menin ma ča to govoriš!? Ma nije ti oto oti ča ti veliš, oto je uni drugi, uni drugi, a gospemoje koćemun sa´dokasat! Ma diće moj lipi Ćembrljen sa Itleron gospemoja?? Nijet´un taki bija! Ma ovi moj je njojzi bidnoj šćetu učinija, ča jon je sve napravija a ona njegazin puno vol´la, puno! Ča je to ćudo bilo ča ga je vol´la i sve - i un kurbar jean njome dite napravija!
Dida: Ma ča nije un!?! Ma ča nije un, ajm´dokaši da un nije oti Itlerov podrepak!! Aj ako mereš!
Baba: Ma un je njojzi bidnoj dite napravija jel´čuješ!! Pu-pu-pu škandala sakloni ča bi donAnđelko reka a ni njemuzin više ne virujen znaš, puno mije ništo sunjmiv ča ja znan ča i koga un na televun zove jeli seski jeli obićni, ča ja znan ča uni radu?! Ka i ovi ča je i dite napravija pa je – ostavija, da un nju puno voli, da un nju puno obožaje da je natežaje, ča jon je sve govorija, ča jon je sve obećaja – dok nije dobija ča je tija, e! DOK NIJE DOBIJA ČA JE TIJA VELIN TI JA! Dobro ti veliš Tonko moj – kurba o´čovika ! I DAŠTA NEG´KURBA PA NEK´I NIJE ONI TVOJ VENGO OVI MOJ!! A ča nije osta ka ju je tako volija, a!? ČA NIJE OSTA TOTE JA PITAN!! VENGO U POPE OŠA U KARDINJALA SE PRIOKRINIJA!
Dida: Oli seje lud sa pelenaman zajebavat ka´mun drugi prid oltaron mere prstena glancavat.

Baba: A znaš li ti ča sen ja još ćula? Da seje un, oti kurbar Ćembrljen, ispovdija - da un voli i puj, puj, sakloni - muške!
Dida: Etot´na! Etot´dokasa da tote ipak je un, a ti men´veliš da nije un! Ma jesen ti ja reka da je un - i gotovo! Jesen ja zna, toćno sen zna! Viš´da ipak je un! Zato ča je taki naopaki - i je od Itlera - popušija!!

- 19:10 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

03.07.2005., nedjelja

Ljaga

ma tko od sramote može toj jadnoj djeci pogledat u oči?

Zastara vele. Još nije potvrđeno, ali fakat vele – zastara. Doduše, jest da se naša Vesna nešto naoštrila (što rekoh ulixu – naškarila), ali imam dojam da je to sve radi dojma, predstave, urbi et orbi show must go on. Jer, aj ti budi ministrica koja će po ne znam koji put podvijenog repa među nogama, Bruxellesu objašnjavati zašto Hrvati pored generala protežiraju i pedofile. Aj ti budi ministrica takvog jebenog pravosuđa u rasulu. Aj ti budi ministrica koja će ovom narodu stanjenih živaca i opasno kratkog fitilja otvoreno reći: sorry narode, ali Brajša nam je izmakla! Nema takve u ovoj zemlji, nema takvih muda. Treba narod hraniti lažnim nadama, igrama na sreću, ´eventima´, autocestama , jednocijevnim tunelima, šit-braderom, survival glupostima, treba narodu prodavati maglu, treba mu prodavati iluziju o pravdi, jer bez toga – potop! Opet bi se digli ´svi sužnji svijeta koje mori glad´, bez obzira što su drugovi revolucionari otišli u ropotarnicu povijesti. A onda pred Saborom ne bi pomoglo ni sto zabrana.

I zato naša Škare lakonski obećaje pravdu, a u sebi misli: nek drži vodu dok majstori odu. A majstori će nakon mjesec-dva, stisnuti svakodnevnim životnim survivalom, zaboraviti i na Brezovicu i na Brajšu i na djecu… i to je ono u čemu se pretromoj Crkvi, pridružuje i državni aparat – čekanju, protoku vremena, zaboravu. Njima slatkom zaboravu. Pa dajte, Jelena je ipak humanitarka stoljeća! –kao da ih čujem: Ne možemo zbog jednog propusta upropastiti ženin cjelokupni opus! Da, napravila je grešku, ali svi smo grešni ljudi, dajte.. Dajte da ženu nekako poštedimo stresa, ipak je ona u godinama i slabijeg zdravlja… -i tako će i biti. Od Crkve i države lukavo savjetovana, povući će se Jelena tiho u izolaciju doma svoga, u ugodnost zaslužene mirovine.. i nadati se zaboravu (zastari? grrr..).

Ali nešto ipak ostaje. Nešto i u pojedincu i u društvu. Nešto što nikakva izolacija neće moći sprati. Nikakav zaborav, niti zastara, niti sve svete vodice ovoga svijeta.
To nešto se zove LJAGA. Nekome na jeziku, nekome na obrazu, a nekome na duši.

- 17:57 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>