< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Zastara vele. Još nije potvrđeno, ali fakat vele – zastara. Doduše, jest da se naša Vesna nešto naoštrila (što rekoh ulixu – naškarila), ali imam dojam da je to sve radi dojma, predstave, urbi et orbi show must go on. Jer, aj ti budi ministrica koja će po ne znam koji put podvijenog repa među nogama, Bruxellesu objašnjavati zašto Hrvati pored generala protežiraju i pedofile. Aj ti budi ministrica takvog jebenog pravosuđa u rasulu. Aj ti budi ministrica koja će ovom narodu stanjenih živaca i opasno kratkog fitilja otvoreno reći: sorry narode, ali Brajša nam je izmakla! Nema takve u ovoj zemlji, nema takvih muda. Treba narod hraniti lažnim nadama, igrama na sreću, ´eventima´, autocestama , jednocijevnim tunelima, šit-braderom, survival glupostima, treba narodu prodavati maglu, treba mu prodavati iluziju o pravdi, jer bez toga – potop! Opet bi se digli ´svi sužnji svijeta koje mori glad´, bez obzira što su drugovi revolucionari otišli u ropotarnicu povijesti. A onda pred Saborom ne bi pomoglo ni sto zabrana. I zato naša Škare lakonski obećaje pravdu, a u sebi misli: nek drži vodu dok majstori odu. A majstori će nakon mjesec-dva, stisnuti svakodnevnim životnim survivalom, zaboraviti i na Brezovicu i na Brajšu i na djecu… i to je ono u čemu se pretromoj Crkvi, pridružuje i državni aparat – čekanju, protoku vremena, zaboravu. Njima slatkom zaboravu. Pa dajte, Jelena je ipak humanitarka stoljeća! –kao da ih čujem: Ne možemo zbog jednog propusta upropastiti ženin cjelokupni opus! Da, napravila je grešku, ali svi smo grešni ljudi, dajte.. Dajte da ženu nekako poštedimo stresa, ipak je ona u godinama i slabijeg zdravlja… -i tako će i biti. Od Crkve i države lukavo savjetovana, povući će se Jelena tiho u izolaciju doma svoga, u ugodnost zaslužene mirovine.. i nadati se zaboravu (zastari? grrr..). Ali nešto ipak ostaje. Nešto i u pojedincu i u društvu. Nešto što nikakva izolacija neće moći sprati. Nikakav zaborav, niti zastara, niti sve svete vodice ovoga svijeta. To nešto se zove LJAGA. Nekome na jeziku, nekome na obrazu, a nekome na duši. |