< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
U malon dalmatinskom mistu lito, vrućine, priko 40! Upekao zvizdan, čelopek, omara, ajme… Baba: Auuuuu – vrućo! Vrućo! Dida: Bogami je! Je – bogam´ je! Vrućo! Vruu-ćo! Baba: Uuuuu ča je ovo… ča je ovo došlo… Dida: Eeeeee… Baba: Peče, peče ki na gradele! Ooooo… Dida: Nu, teke min pribac´tega graška i karote.. e, e – teke nalivo.. dobroje… Baba: A judi moji ča je ovo… Dida: Pakal i gotovo! Cili sen se ja spotija uf… Baba: Pakal! Pakal! Ogenj pakljenski, ča bi donAnđelko reka! Biće jema priko 40, a?! Dida: Jema dakuće. Priko! Priko! Uf… Nu, teke okren´tega sladojledića.. e, e otu Snigujlicu… e dobroje… aaaaa, ova sparušćina nije nit´za pasa, a kamol´za čovika… Baba: Nije, nije! Ni pasa ni ćovika, eeee… Dida: Vrućo! I priko-vrućo! Baba: Priko-vrućo, priko-vrućo! Baš oto! Dida: Čelopek! Baba: E, dakuće! Uuuuu… Dida: Aaaaaaa… Baba: Ma ča je ovod došlo, aaa… nije vako prija bilo! Dida: Nije, nije! Nije bogam´! Uuuf… nu, teke prikobac´i tega batačića… e, e, mereš i ota krilca… e dobroje… Baba: Gospemoja ma ča je ovo… Dida: Na, ti vazmi ovu ljignju… ja jeman dovojno… Baba: A ti teke prevuzmi ova jaja, na… ma ne ota! ´rag ti i´očepja! Joooo, sukin ja jeman posla! Ovu duzinu!!! Evo na, prevuzmi, meti i´malo nalivo – i paz daneb´koje razbija jes čuja, e.. ka i svoje, znan.. e tako, dobroje.. Prodavačica iz Konzuma: Ma gospođ.. i, i barba?!? Barba tako van boga! Pa šta to radite!?! Pa šta to radite za ime božje – pa ljudi jeste vi normalni!?! LEĆ´U FRIŽIDER SA NAMIRNICAMA!!! Pa jeste vi normalni??? Pa šta to radite ljudi božji!!! Dida: A ča - ča činin? Oli ne vidiš – ladin jaja. Baba: Svih dvanejst! |
Svečana atmosfera, u pozadini žamor i prigušeni zvuk naštimavanja violina, kristalni lusteri, lagano prigušena svjetla, veliki cvjetni aranžmani, gospoda u smokinzima, dame u svečanim toaletama, Helga Vlahović-Brnobić ugodnim tihim altom: Poštovani gledatelji Hrvatske Radio Televizije i slušatelji Prvog programa Hrvatskog radia, svi ljubitelji opere i klasične glazbe koji ste se i ovu godinu okupili pred malim ekranima i radio prijemnicima - sve vas s radošću pozdravljam, znajući da uzbuđeno iščekujete početak prijenosa tradicionalnog Novogodišnjeg koncert.. Drivo: Ps, ps! Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne Novogodišnjeg koncerta već – Wagnerijade! Dakle, željno iščekujete početak prijenosa Wagnerijade, ili Richard-Wagner-Festspiele iz nama već tako poznate svečane dvorane Opera Halla u Beč.. Drivo: Ps, ps! Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne u Beču već – u Bayeuthu! Dakle, iz nama nepoznate.. ovaj, poznate dvorane Wagner Opere u Bayeuthu. Kao što možete i sami vidjeti okupio se velik broj glazbenih znalaca i ljubitelja opernog stvaralaštva, a kao i svake godine, što samo po sebi postaje tradicija austrijske nacionalne operne kuće, i ove godine nije izostao velik broj japanskih turist.. Drivo: Ps, ps! Helga: ..ovaj, ne, ne, naravno, ne austrijske već – njemačke! Dakle, samo po sebi postaje tradicija njemačke oper… Drivo: Ps, ps, ps! Helga: ..ovaj, da, ovaj ne! Ne, ne, naravno, ne japanskih turista već, ovaj – čeških? Drivo: Ps, ps! Helga: Poljskih? Drivo: Ps, ps! Helga: Ruskih? Drivo: Ps, ps, ps! Helga: Hrvatskih? Drivo: ! Helga: ..ovaj, dakle, nije izostao velik broj hrvatskih turista željnih ovakvih iznimnih kulturnih događanja. Evo, kao što možete čuti poštovani slušatelji, a vi poštovani gledatelji i primijetiti, simfonijski se orkestar već uštimava. Sada je prava prigoda da predstavimo ove iznimne glazbenike svjetske klase koji su postali pravi svjetski veleposlanici Austr.. ovaj.. svoje zemlje, pronoseći okružje uljuđenosti i katolič.. ovaj.. protesta.. ovaj.. luterans.. ovaj – bogate povijesne tradicije. Koncert bi uskoro trebao započeti i sad željno iščekujemo samo dolazak maestra - japanskog dirigenta Eiji Oue.. Drivo: Ps, ps! Helga: ..Karajana? Drivo: Ps, ps! Helga: ..ovaj, Šuteja?! Dakle, dolazak maestra Šuteja.. ovaj, čije je prisustvo ovdje već petu godinu zaredom – najbolji pokazatelj čvrstih kulturoloških veza Hrvatske i, i, i… zemlje domaćina! A to je još jedan dokaz da veze koje vežu Hrvatsku sa Europom nisu samo političke prirode već sežu mnogo dublje (šuš, šuš) Za to je zaslužan i naš Premijer koji je na osobni poziv njemačkih domaćina došao uveličati ovaj izniman kulturološki happening na kojem se može vidjeti i značajan broj međunarodnih uglednika europske političke scene koji su u svakom trenutku spremni pružiti punu potporu za nesmetan ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu jer su jako bliski prijatelji našeg Premijera i osvjedočeni prijatelji Hrvatske (šuš, šuš) i evo maestra! Vrlo radosno dočekan, kao što možete i sami primijetiti, omiljen i cijenjen od znalačke publike svaki put toplo pozdravljen simpatični kosooki maestro Eiji O.. ovaj, kosooki Šutej! Ovaj! Samo Šut.. ovaj, maestro Šutej preuzima veliku zadaću ravnanja večerašnjim spektaklom, ovim velikim slavljem u čast Wagnerova skladateljskog genija. Dakle, gledamo simfonijski orkestar pod vodstvom maestra Šuteja i sada poslušajmo cijenjeni gledatelji i slušatelji, prepustimo se užitku Ruslana i Ljudmil.. Drivo: Ps, ps! Helga: ..ovaj, Ljubavi i zlob.. Drivo: Ps, ps! Helga: Tristana i Izolde!!! Počinje Liebesdrama Tristan und Isolde poštovani gledatelji, te sljedećih pet ipol sati nećemo komentirati ništa, pustimo da govore jedino muze, a ja vas sada prepuštam čarima wagnerijanske mitologije! Uživajte… klik. JEBA MU PAS MATER I NJEMU I NJEGOVIN EUROPSKIN UŠUPČAVANJIMA!! DOVUKA ME S GODIŠNJEG NEPRIPREMLJENU! TOTALNO ME IZLUDIJA!! OVO JE ZADNJI PUT DA MU PRENOSIN NJEGOVA NJEMAČKA ULIZIVANJA, A AKO HOĆE UVLAKUŠU KOJA ĆE NARODU PRODAVAT NJEGOVA POLITIČKA SRANJA DRUGI PUT NEKA ZOVE – HLOVERKU! ……………………………………………………………………………..... ……Štasmo? Još u eteru!?! ............ovaj, poštovani gledatelji - laku noć! |
´Nakon nekoliko uzastopnih prijateljskih posjeta Beogradu i Podgorici, predsjednik RH Stjepan Mesić obišao je Ukrajinu, koja ipak nije domovina predaka njegove supruge…´ Josip Jović Za sve one koji ne čitaju Slobodnu Dalmaciju, pa ne mogu ni znati, u njoj među mnogim drugima kolumnu piše i novinar koji se zove Josip Jović. Jović je u jednom periodu bio čak i glavni urednik Slobodne Dalmacije, i gle slučaja – baš u onom kad sam SD (inače tradicionalno štivo svake dalmatinske/moje familije) iz principa prestala kupovati i čitati. Bila je postala neprobavljiva i preogavna za moj ukus. Naime, Slobodna je u tom periodu bila sve samo ne slobodna i sve samo ne novina. Bio je to onaj period kad su tiskovine većinom bile pamfleti vladajuće strukture, i kad su se kvaliteta i objektivnost ovog lista negdje zagubili, a ugled Slobodne bio srozan do sramote. Gospodin Jović, kao glavni urednik, uvelike je tomu kumovao. Kao zakleti desničar deve..deve..devedesetih (ali, napominjem odmah, to je njegova osobna stvar), ovaj žestoki branitelj svega sve´rvackoga, zaogrnut plaštom svete rvacke zemlje, svete grude, svete vode, svetog zraka, svetog Vranje, kamena iz svetog stoljeća sedmog, svetosti Domovinskog rata, svetosti branitelja, generala, alkara, skupova na Rivi, Ive tada, (osuđenog)Norca, (neuhvaćenog)Ante i Marka i Perkovića i Thompsona… a samim time i žestoki mrzitelj svega što se njegovu konceptu ´rvatstva protivilo, dakle: Europe, opozicije, tranzicije, nostalgičara, srbo-četnika, komunjara, Ivice, Stipe, Ive sada, Milorada, Steve, Čede, Sorosa i svega ostaloga nervackog – dirigirano je preko stranica Slobodne rigao govor mržnje i netolerancije. No i taj je period, sa odlaskom nekih pod ploču, a nekih u zaborav – prošao. U Slobodnoj su se ljudi promijenili, stvari vratile u ´normalu´, a gospodin J, iako više nije urednik, još uvijek piše svoju kolumnu. I pazite - to je dobro! Osobno J-a čitam, iako se u većini slučajeva sa njegovim mišljenjem ne slažem, a na neke se ´ivankovićevske´protu-europske paranoje čak i nasmijem – no priznajem, tu i tamo, svake prijestupne, dam mu za pravo. Jer i u toj protu-E paranoji, valjda kao i ćorava koka na zrno, zna pogoditi skrivene ne-baš-tako-plemenite motive zapadnih moćnica. A osim toga, cenzura nečijeg mišljenja samo zato što je ono drugačije od tvoga – za mene je neprihvatljiva! Spuštati se na razinu onog perioda kontrole medija, također je neprihvatljivo! Svačije mišljenje se smije i mora čuti, pogotovo onoga suprotnog tvomu, jer je to osnovna tekovina demokracije! Iza toga čvrsto stojim. No jedino što ne smije biti prihvatljivo, i tada i sada, i uvijek i zauvijek, jest – govor mržnje. Govor mržnje - NO PASARAN! A gore navedeni citat iz današnje kolumne gospodina J. jest upravo – to. Govor mržnje, netolerancije, šovinizma, i na kraju krajeva – pokazatelj osobne ne-kulture i kućnog ne-odgoja gospodina J. Taman kad se ponadamo da je Hrvatska jednom za svagda završila sa brojanjem krvnih zrnaca, desi se nešto što tu nadu razbije. A tempiranje ovakvog teksta, par dana nakon slučaja Ostrovica - nije nimalo bezazleno. Konkretno, ako se na terenu uvijek nađe neka nepismena budaletina koja je spremna kamenovati Srbe na vrbe (i koju policija nikad i nikako neće pronaći), zar se diskurs koji potiče takvo ponašanje smije tolerirati i u´pismenom´ okružju medijskog prostora? Da budemo precizni – Jović je u kolumni ciljano išao na uvredu njemu toliko mrskog Predsjednika, usputno očešavajući njegovu suprugu aludiranjem na njezinu nacionalnost. A kad se sutra počne izvlačiti da on nije vrijeđao, već samo iznosio činjenice – ogolit će svoj šovini-obraz do kraja. Jer brojati krvna zrnca… stvarno jadno! I nek se zna – ne branim Predsjednika. Taj se zna i sam obranit. Ja napadam! Ja napadam – primitivizam! Onaj isti primitivizam koji je zlobno izrekao ´domovina njenih predaka´. Bože moj, pa to je ona ista retorika kao u presudi gospićkog suca, koji je čovjeka osudio za zločine njegovih predaka iz 16.st! Netko zlobniji bi sada zapitao – a s kojih su pašnjaka došli tvoji preci Joviću? Ili preci bilo koga od nas? Koji su to sveti genetsko´rvacki pašnjaci? Ali velim, to je degutantan način razmišljanja, zaostao i primitivan. A s primitivizmom nemam što raspravljati. I zato ti Joviću ne poručujem ništa. Jedino ne znam za Babu i Dida, oni bi ti možda imali što poručiti, jer si im ukrao termin. |
´Eben ti selo brez žice! Ovih desetak dana bez neta, kao i bez ruke. Počešo bi se, al´ne moš. Enti silu nečistu! Ajmo onda po redu… Gledan onog bidneg ćovika Nisko-zemca, okinulo mu nogu a oni mu pod nos guraju mikrofon i pitaju - kako je. Da kako je!? A DA KAKO ĆE BIT?! Kako bi ti bija bez noge kretenu jedan! I još ti jebene seronje žedne ekskluzive - sline nad bolničkom posteljom! A u p.m! Dobro ga nisu snimali sa guskon! Kameron mu analno mirili temperaturu! Jebate kretena na svitu ovom. I svi bez mjere… A i ja ga svašta rečen. A di će kreten imat mjeru. Dobro je Albert govorija, a potvrda njegove genijalnosti u nas, fala bogu, ima napretek. Evo u Osijeku onaj HVIDRAš pametuje: ´da nije bilo Glavaša mi bi ga izmislili´! Šta volin ove narodne invokacije! Sve isplivavaju neki sveci, svetac do sveca, svetac do sveca… oni sveci a žrtve njihove svetosti plutale Dravom. Tako i Glavaš – svetac. Svetac s oružjem. A danas užgalo i Egipat. Kolateralne žrtve londonskih margina. Samo što ovima južno to nije ni prvi ni zadnji put, godinama ginuli ko´muve, ali ko´je do danas za njih jeba? Sve se nešto mislim da je ovo kao i sa Titanicom: svi plaču za Rockefellerom a ko´jebe onog ´bijednika´ u - kotlovnici! I kad već govorimo o bijednicima, evo dvojice šta su trebali ić´prije koji dan… I ´eben ti selo brez žice, još jednom! I to ti ga ´eben brez-žično! Negdje u bespućima Bijele kuće… Drivo: Jebamupasmate´ – dije?!? DIJE!?! Potrčko: A.. E…Triba bi bit tu negdi ovin hodnikom.. na livo negdi.. valjda.. Drivo: Mere bit samo nadesno! Samo nadesno jesi čuja! A i jopet… mater mu njegovu, ma da je i nalivo – misliš da ga ne bi?! Vraga ne bi! Kada stisne - sranje ne pita, ma šta je ovo - Bila Kuća oli labirint jebamupasmate´!! MA DIJE, POLUDIĆU!?! MVP! MVP za – kondut! Potrčko: Evoga šefe! Naša san ga!! Drivo: Aaaaaaah… koje olakšanje! Akome ko traži – zauzet san, aaaa… rećimo to ovako – zauzet bilateralnin pregovorima na marginama sastanka, jesi čuja!? Potrčko: Shvatio šefe. A Bush? Drivo: Koga jebe! Oli će mi držat sviću?! Bush iz in d hauz: Ic tejkn maj men! Drivo: Jebate i ovaj ser.. – se olakšava! Bush: It voz a bladi grejt barbikju, he-he… Drivo: Jes, ovi.. Aj em.. ovi.. aj em kroejšn prajministr… Bush: Ou jes – bladi grejt teksas barbikju, if ju nou vot aj min.. Oooooh.. aaaaaa…jea! Drivo: Ovi.. vi vont tu bi in NATO end Jurop end… end antiterorist koališn end.. jes! Antiterorist koališn! Pliz, pliz, pliz, pliz – help as! Bush: Ooooooh, aaaaaah.. jea, jea… rajt maj men – jea rajt, vot ju sej vere ju from? Raša, Kroejša? Jea… ju nou… it voz a bladi grejt barbikju, if ju nou vot aj min? Drivo: Jes, jes! Bush: ..vel maj men, ez ju nau si end d hol vrld nou – aj hev a faking big pis of mašineri daun der. End ez aj nau si, jors mašineri iz faking – smol, if ju nou vot aj min? Drivo: Gulp, ovi.. ovi, jes. Maj smol – jor big. Jes. Bush: ..jea, it voz a bladi grejt barbikju.. end it voz faking grejt šiting đast hepnd hir, if ju nou vot aj min? Drivo: Jes, jes! Bush: ..end aj vil nid a litl help daun der.. vošing det šit, if ju nou vot aj min? Drivo: Gulp, ovi.. jes. Bush: ..den, vot ar ju vejting for? Kamon maj men – ap vit jor slivs end tejk d metr in jor hends… Drivo: Gulp. Bush: ..end bi đentl maj men, đent. Juz di lubrikant if ju nid… Ou jea! It voz a bladi grejt barbikju.. Na izlasku iz konduta… Potrčko: I šefe? Koja će bit izjava za medije? Susret? Kakav je bio? Drivo blijed ko krpa: Reci – bio mi je kratak. Gulp. Vrlo kratak. |
Neki dan stiže vijest iz meni tako mile Saudijske Arabije, koja i samim svojim plasiranjem na medijsku trpezu govori mnogo o načinu razmišljanja tih ljudi. Evo vijesti, molim vas da se prihvatite za nešto čvrsto jer bi vas moglo pomesti (i nemoj da mi ko posli dođe i veli: Modesti je kriva nije me upozorila pa san se složija, potres mozga, sad ću je tužit za duševne boli), dakle: Žena! Pazite ovo – Žena, nakon što joj je mužu pozlilo za volanom, vozila 15km do prve hitne i tako mu spasila život! Vau jebate! -Mate? Mate!? Znala san ja! Jebate, limunadu vamo – i to pronto! Mati pozlilo! Jesan ti rekla da se ćapiš za nešto čvrsto… i ćapija si se?! Aha, to si sanja da ti je čvrst – Doture, ovo je garant potres mozga, ma mrš!! …Di san ono stala? Aha… Jesam pripomenula da je u Saudijskoj Arabiji ženama zabranjeno voziti? Nisam? Ma kako mi je samo promaknuo taj podatak. Dakle da zaključimo, dok ostatak svijeta viješću smatra ne kad pas ugrize čovjeka - već čovjek psa (a u ovom slučaju najbliži bi ekvivalent tomu bio da je onaj volan preuzeo afganistanijski hrt, stavio oćale, zapalio kubanku *cigaru, ili?* i uz zvuke Slave to love Roxy Musica zapičio put ´bulante), dotle Saudijci viješću smatraju ženu za volanom. Jebate, ona je sjela za volan i vozila 15km – koji podvig! Nevjerojatno dostignuće za vrstu nižu od muške. Fino iznijansirana ljestvica vrijednosti nema što, žena manje vrijedna od ćuke. Ma ne sumnjam ja da je njoj lipo, prebogati muž, sav životni komfort, nikakvih briga oko mjesečnog sastavljanja kraja sa krajem, ali par sitnica kao što su… da vidimo.. hm.. hoću li se jadna ijedne sjetit... kazneno odgovaranje za vožnju naprimjer – imaju tendenciju zamućenja te idile. -Mate jel´ti sad lakše? Šta si se ti?! Olakš..! Ma mrš!! A u našoj ´Cro-Arabiji´ koja naprosto obožava pse - mučiti (a što je novo?) gledam Šeksa kako Mesiću daje odlikovanje. Šeki-Mesiću-odlikovanje. Šeki-Mesiću. Pa ovo i napisano djeluje neprirodno, a kamoli učinjeno. Ne znam kako vi, ali ja sam se gledajući to srednjovjekovno uprizorenje nervozno osvrtala preko ramena osjećajući trnce užasa po vratu. Neprirodno, protuprirodno i groteskno. Ime ruže čovječe! Zapaljene uljanice, smrad lomače, krezubi inkvizitori! A iz dubina mraka i užasa jezivi i piskutavi glasić koji zaziva - Daaamieeen! Daaaaamieeeen!! Daaaaamieeeeeeen!!! -Što veliš Mate? Da je to najverojatnije Šeksov drob tražio – damjanu? A i to je. *damjana=domižana |
Hodan po kući ka divlja zvir, ne znam šta bi sa sebon, južina grrrrrr… izem! Tom nosonja Cruise fak of – Modesti ga nije volila. Strippy? Njega je. Dašenka, mali šareni pasić. White Stripesi otkriće koje vrijedi otkrivati, 13.08. neretvanski Maraton lađa, 22.5km ljute veslačke borbe, od Metkovića do Ploča, neretvanski gusari (žujaju gujice ;). Pluto-Pluto, mislim da se crtić tako zvao ili nešto slično, nikad nije prikazan kraj, imao neku čudnu glazbu koja mi je tjerala strah u kosti, robot Pluto proizvodio čudne glasove: Čikiri-Čikiri-Ćup-Ćup il´tako nekako… crkni Pluto il´kako se već zoveš – crkni! Sting They dance alone posvetio majkama žrtava Pinochetova režima, španjolska verzija još bolja, na kraju pjesme i samog diktatorčića pita kako bi se on osjećao da njegova majka pleše sama… smeće se izvuklo. Pinochet me fakat živcira. HRTova ´Drakulina´ najava za obračun sa Rumunjima u Davis Cupu – duhovito otkačena! Tko će se tu kome krvi napit, pitam se… cure popušile. Ajde dečki! Mići Dušanoviću usprkos. Sušec i sina ubacio u redakciju. Sportsku naravno – Dobro jutro! Krem-štapići Lasta, to su oni što su u sredini ispunjeni čokoladom, njam, danas ih jedem i kao da žvačem papir, čista kemija, pokvario se ukus, ostao je otrov zato Bajadera nikad ne iznevjeri, štrudel od smokava, Baš sam gladan, baš sam gladan mmmm njam-njam pašteta. Njofra? samo Sith propovijeda isključivost - Yoda Kremoklop iz DarMar Holmsa, zvučno ime jel´da? a najluđe je kad umjesto ogromne beštije šta jede kremu od jaja – osvane neko malo svemirsko bićence, koje ima mamu. Planeta majmuna, potres, nestalo struje, zaljuljao se luster, letio vamo-tamo, spavalo se u autima, kišilo, Charlton Heston ludi militarist. Charlton Heston me fakat živcira. Brazil-Hrvatska, Poljud, ajde valjda neće bura derat klape volim, barba Ljubo Delmata – kapa Vam doli no danas se većina ´klapa´ prenemaže, brate - deru mačku. I fakat me živciraju! da mi je opet pogledat Sherlocka Holmesa da mi je opet pogledat Ponos i predrasude (crno-bijela verzija sa pokojnim Olivierom isto muj simpatična) da mi je opet pogledat Shoguna (tipu osiklo glavu jer je ženskoj vidio gležanj, pa ti zajebaji samuraja ako si faca) Konvoj gospođe Dubravke utorkom do podne, na Drugom Hrvatskog radija, smanjite radio imamo mikrofoniju, profesionalni vozači i kamiondžije – jako zabavno, country ihaaa! onaj Turki, ponekad mi se čini ko´da je na nečemu, konstantna pozitiva brrrr… Čarolija ima dobru naslovnu temu, ni ovaj novi tip nije loš, malo čudna faca, ka´da ga je neko, ono - peglon… neću gledat priznajem gledala sam Anastaziju, brrrr… kanješna vaše Velićestvo! Tice još nisu pivajući umrle, a ka´će ne zna se, Batman Begins ono kao malo kaotičan, redatelj na nečemu bio Liam Neeson bolji nego ikad (čak i od Qui Gonga, čitaj: meditacija prije obračuna sa Darth Maulom) neki srpski titl – koji je dilbe to prevodio, ha-ha! taj veze sa engleskim nema Sin City dobar, osim Tarantinovih mački, brate – posta´je naporan, Quentin aj pogodi šta – fakat me živciraš! sok od zovike osvježuje bolje od limunade volim crno-bijele filmove ne volim većinu švedskih filmova ona Liv Ulman brrrr.. hladnooo.. Raspad sistema, raspad sistema It´s a final countdown, muške trajne ha-ha 10, 9, 8… živciraju me radijske vijesti na stranim jezicima, ljeti inšuldigun libe geste, svaki sat, ćiao kat doli mirišu palaćinke raspad sistema 6, 5, 4… češe me nos, Prije kiše, Šerbedžija, biće kiše. Opet. Mrgud Štrumf: Ja mrzim južinu. Ćup-Ćup. |
In memoriam 11.07.1995. |
Pred očima nam se porađa budućnost, krvavo i bolno. Sustigli su nas njeni gorki plodovi, a u ovom stoljeću rata (stoljeću terorizma, kako se pokazalo) kusat će ih i djeca naše djece. You gonna reap what you sow -žet ćeš kao što si i sijao, poslovica bi rekla okrutno i nemilosrdno. Jel´i Tonyu Blairu to palo na pamet, dok je jučer onako blijed čitao priopćenje? Jel´i Tony slutio što će žeti kad je sa Bushom odlučio sijati? Kolikogod je ogromna moja tuga zbog nezadrživog širenja terorizma, preko Indonezije, Bliskog Istoka, Španjolske, a evo na koncu i V.Britanije (iako očekivano, ništa manje šokantno), toliko je ogromno i moje razočaranje T.Blairom. Taj je čovjek toliko obećavao.. Tony pobogu što se Busha uhvati? Još se sjećam Blaira tamo´99te, u krvavo crvenoj majici kratkih rukava, na Kosovu, među Albancima. Jedna obična majica, ali toliko znakovita poruka: Uz vas sam. Netko vas ipak nije zaboravio. Iako su sve ostala pusta obećanja i za takav je potez trebalo imati muda. I za takav je potez sposoban bio jedino perspektivan, idealističan,i tada još uvijek mlad britanski Premijer.. ali s Bushom poče i njegov pad. Na laži zasnovana intervencija nije slutila na dobro. Biti jedna od kandži one USAšape na Iraku – obećavalo je donijeti samo nevolje. I nevolje su došle. Fanaticima ispranih mozgova, spremnih na žrtvu u ne znam čije ime, ne treba puno da udare svom snagom. U biti, potrebno im je puno manje od nečijeg - vojnog sudjelovanja. Što mislite, zašto ne napadam Švedsku? – upitao je Onaj bradonja Busha, a ovaj se nije ni potrudio razmisliti, nema čime. No Tony je imao i mogao čime razmisliti. Ali na onom raskršću na kojem se svatko od nas kad-tad nađe, na onom raskršću Roberta Johnsona na kojem nas osobno s ponudom čeka vrag i veli: Ti bi svirao dečko? Može, ali cijena je tvoja duša –na onom raskršću na kojem svjesno odvaguješ i biraš kojim putem poći: težim putem i postati čovjek ili lakšim pa ravno u pakao? - Tony je svjesno izabrao pakao. I sada mu je pakao stigao. U London. A žrtve su, kao i uvijek, nevini civili. I kad već govorim o nevinima, za koji dan spominjat ćemo se godišnjice još jednog takvog krivog odabira, još jedne od pojedinca izabrane ceste do pakla, cestarinom plaćenom dijelom vlastite duše i - životom tisuća nevinih. No promatrajući tragediju u Londonu, primjećujem kod Britanaca drugačiju reakciju u ovakvim situacijama od reakcija Amerikanaca (za sad). Nešto što se viđalo i za Drugog Svjetskog kad je London trpio strašna naci-bombardiranja. Primjećujem onaj inat, trezvenost ili jednostavno smisao za uspostavljanje reda i nastavka ´normalnog´života. Always tea at five my dear chap, always! Vidim da se još drže onog što je Churchill upečatljivo rekao: Obećajem vam krv, znoj i suze. Ali budite uz mene, ne posustajte. Blair nije Churchill, ali ni Britanci nisu Amerikanci, jer vidim da ne posustaju, crpe snagu iz te tradicije, iz smisla za red. Ne prepuštaju se (za sad) masovnoj osvetničkoj histeriji. I bolje je tako, jer snage će im trebati. Stoljeće je tek počelo. |
U malon dalmatinskom mistu, po običaju se gleda televizija… Baba: Tice, tice! Dida: Disu?! Disu da i´udma skinen! Baba: Ma tice umiru pivajući! Dida: Brige mene ča une radu sve doklen min ne šporkaju ponistru, akoće pivat akoće igrat u kolo! Baba: Ma ne ote tice ajme menin sa tebon, ne ote vengo ove sa mojin lipin Ćembrljenon, e lipi moj Ćembrljen ma nu ga – faća ka beb´na gujica! Dida: Ma ko? Ćembrlen? Una budalet´na! Baba: E, e – dobros´reka! Budalet´na ča je nju bidnu okolizin gonjeza, ajme ča jon je bidnoj sve radija, kakon jun je jubija, kakon juje okrića, dije sve nije ćapa, ajme ča jon je sve činija i unda – oša u pope! E, e - u pope! A nju bidnicu sa drobon ostavija! Taki glup je bija! Dida: Jelda je?! Sićan se ja dobro ča je budalet´na činija, znan ja ča je un bija – znan ja njegazin! Budalet´na jena zato ga je i Itler zajeba ča je puno glup bija! Baba: Itler?? Ma koji sa´Itler!?! Dida: Itler bogati, Itler!! Da koji Itler, oli jemaju dva!?! Zajebaje otu budalet´nu Ćembrlena, reka neće bojevat a ovi je glup bija oto proguca – i etot´ na ka vašisti viruješ! Etot´na!! Ki sa Itleron liže posran se diže! I ča je unda napravija tote ja pitan!?! Misto da seje o´sramote poklopija, un ka i una´umaniterka vazda sranja činidu, ma nu ga - gledaj ča radi! Joške je i kurbar posta i u pope oša – zna sen ja, se san ja zna koja je oto kurba o´čovika! Upanti - kurba o´čovika! Baba: Ajme menin ma ča to govoriš!? Ma nije ti oto oti ča ti veliš, oto je uni drugi, uni drugi, a gospemoje koćemun sa´dokasat! Ma diće moj lipi Ćembrljen sa Itleron gospemoja?? Nijet´un taki bija! Ma ovi moj je njojzi bidnoj šćetu učinija, ča jon je sve napravija a ona njegazin puno vol´la, puno! Ča je to ćudo bilo ča ga je vol´la i sve - i un kurbar jean njome dite napravija! Dida: Ma ča nije un!?! Ma ča nije un, ajm´dokaši da un nije oti Itlerov podrepak!! Aj ako mereš! Baba: Ma un je njojzi bidnoj dite napravija jel´čuješ!! Pu-pu-pu škandala sakloni ča bi donAnđelko reka a ni njemuzin više ne virujen znaš, puno mije ništo sunjmiv ča ja znan ča i koga un na televun zove jeli seski jeli obićni, ča ja znan ča uni radu?! Ka i ovi ča je i dite napravija pa je – ostavija, da un nju puno voli, da un nju puno obožaje da je natežaje, ča jon je sve govorija, ča jon je sve obećaja – dok nije dobija ča je tija, e! DOK NIJE DOBIJA ČA JE TIJA VELIN TI JA! Dobro ti veliš Tonko moj – kurba o´čovika ! I DAŠTA NEG´KURBA PA NEK´I NIJE ONI TVOJ VENGO OVI MOJ!! A ča nije osta ka ju je tako volija, a!? ČA NIJE OSTA TOTE JA PITAN!! VENGO U POPE OŠA U KARDINJALA SE PRIOKRINIJA! Dida: Oli seje lud sa pelenaman zajebavat ka´mun drugi prid oltaron mere prstena glancavat. Baba: A znaš li ti ča sen ja još ćula? Da seje un, oti kurbar Ćembrljen, ispovdija - da un voli i puj, puj, sakloni - muške! Dida: Etot´na! Etot´dokasa da tote ipak je un, a ti men´veliš da nije un! Ma jesen ti ja reka da je un - i gotovo! Jesen ja zna, toćno sen zna! Viš´da ipak je un! Zato ča je taki naopaki - i je od Itlera - popušija!! |
Zastara vele. Još nije potvrđeno, ali fakat vele – zastara. Doduše, jest da se naša Vesna nešto naoštrila (što rekoh ulixu – naškarila), ali imam dojam da je to sve radi dojma, predstave, urbi et orbi show must go on. Jer, aj ti budi ministrica koja će po ne znam koji put podvijenog repa među nogama, Bruxellesu objašnjavati zašto Hrvati pored generala protežiraju i pedofile. Aj ti budi ministrica takvog jebenog pravosuđa u rasulu. Aj ti budi ministrica koja će ovom narodu stanjenih živaca i opasno kratkog fitilja otvoreno reći: sorry narode, ali Brajša nam je izmakla! Nema takve u ovoj zemlji, nema takvih muda. Treba narod hraniti lažnim nadama, igrama na sreću, ´eventima´, autocestama , jednocijevnim tunelima, šit-braderom, survival glupostima, treba narodu prodavati maglu, treba mu prodavati iluziju o pravdi, jer bez toga – potop! Opet bi se digli ´svi sužnji svijeta koje mori glad´, bez obzira što su drugovi revolucionari otišli u ropotarnicu povijesti. A onda pred Saborom ne bi pomoglo ni sto zabrana. I zato naša Škare lakonski obećaje pravdu, a u sebi misli: nek drži vodu dok majstori odu. A majstori će nakon mjesec-dva, stisnuti svakodnevnim životnim survivalom, zaboraviti i na Brezovicu i na Brajšu i na djecu… i to je ono u čemu se pretromoj Crkvi, pridružuje i državni aparat – čekanju, protoku vremena, zaboravu. Njima slatkom zaboravu. Pa dajte, Jelena je ipak humanitarka stoljeća! –kao da ih čujem: Ne možemo zbog jednog propusta upropastiti ženin cjelokupni opus! Da, napravila je grešku, ali svi smo grešni ljudi, dajte.. Dajte da ženu nekako poštedimo stresa, ipak je ona u godinama i slabijeg zdravlja… -i tako će i biti. Od Crkve i države lukavo savjetovana, povući će se Jelena tiho u izolaciju doma svoga, u ugodnost zaslužene mirovine.. i nadati se zaboravu (zastari? grrr..). Ali nešto ipak ostaje. Nešto i u pojedincu i u društvu. Nešto što nikakva izolacija neće moći sprati. Nikakav zaborav, niti zastara, niti sve svete vodice ovoga svijeta. To nešto se zove LJAGA. Nekome na jeziku, nekome na obrazu, a nekome na duši. |