solitudine
U čast Jeseni
Rastvaram krila
Odvrćem džepove
Skidam kapuljaču
Brišem stakla naočalama
Puštam da u me uđu magle
I kad me upitaju: zašto si tako stisnut?
Odgovorit ću im, nisam ljut
Samo je lakše taboriti u sebi
U čast Jeseni
Crtam osmijeh, oblikujem nokte, izbacujem šarm, prikrivam prišt
Skraćujem dlake, produljujem liniju rasta kose
Poslužujem dvije kave
I napokon pjevam Lišće.
I govorim Vjetar
I živim Jesen.
Dobrodošla, samoćo u živim bojama
Kišu ti tvoju ljubim
