solitudine
Riječ
Osjećam da sve sam izrekao
Više ne postoji ta Riječ
A da ju nisam spojio sa tobom
Svijet je drukčiji
Nego što je bio jučer
Ja sam drukčiji
Nego što ću biti sutra
I tamo gdje stanujem
Pustinje se izležavaju na zemlji
A gore na nebu treperave zvijezde
Huncutske, krive
Nikad me ne povedu sa sobom
Ili barem da mi poklone još koju Riječ
Riječ da je uparim sa tobom
Riječ da je prešutim
Da je ne izgovorim
Da je ne zapišem
Neka bude
Nek je imam uz sebe
Boje su vinila
I nebo je puno začina
Vrijeme je prešućivanja
Mjesto je bezriječja
Sve sam potrošio
Više nemam te
Čak ni za pjesme
Ostala si trag na presavijenom papiru
Nedovoljna za priču
Nedostatna i manjkava
Istovremeno puna
Kao Riječ...
