solitudine
SVAKA TI
Posvećenu tebi
Zabilješku zaustavljam na papiru
U iščekivanju memorije
I onog adrenalina u osjetilima
Kad si ono rekla zbogom?
Srce ti je bilo ocean
Prepuno pjene, od tisuću rijeka
I još pokojeg potonuća broda
Mojeg zaustavnog otisnuća
Koja je prava riječ za odlazak?
I jesi li ikada zapravo otišla?
Sjećam se, onih dana
Bila si prpošna, milimetara od zemlje
I voljeh te do neba
A onda se to nebo smrklo
Stigla je oluja
Koja još i danas traje
I vjetrovi su te razvukli
Na polove svemira
Na poligone pravilnoga vremena
Na tračnice izgubljenja
Svaka ti
Svaka ti je najljepša
Svaku tebe probudim izjutra
Svakoj tebi
Plaćam ulaznice za kazališta
Koja te ne zanimaju.
Kada si zapravo rekla zbogom?
Posvećenu sebi
Opasku utiskujem u korice knjige
Dok ti nižeš naslove ruskih romansijera
Na police samodopadne ti sobe
Ja pišem knjige o jednoj duši
Što ne zna kako je gubiti te iznova
Stoput se opraštati
Odlaziti radi povratka....
