solitudine
...voljet ću te...
Voljet Ću Te
Jer Sve Je Zapravo Muzika
Ona Nota Kojom Dotaknem Ti Prste
Onako Kako Dirati Ne Znam
Istim Dodirom Kojim Sebe Ranjavam
Kada Uguram Se Ispod Sebe Samog
Voljet Ću Te
Jesen Je Pred Vratima
I Trebam Te Da Mi Ponudiš
Svoje Mjesto Ispod Kišobrana
Isto Mjesto Sa Kojeg Sam
Ljubio Ti Oči
Oprane Od Nevinosti
I Sve Je Zapravo Pjesma
Ona Riječ Kojom Oborim Ti Pogled
Onako Kako Gledati Te Ne Smijem
Onako Kao Da Bih Dao Ti Sve
A Malo Je To
SVE Je Dijete Ostavljene Majke
Koja Ruku Pruža Za Milodar
Koja Nikad Ne Moli, Ne.
Voljet Ću Te
Hrabro, Neizrecivo
Sa Zadahom Cigarete
S Ispuhom Jučerašnjeg Vina
Što Još Mrmori U Žilama
Voljeti Te Bez Pretjeranog Smisla
Onako, Doveden Pred Sam Rub Izdržljivosti
Do Te Mjere Da Sam Svugdje Oko Tebe
Voljet Ću Te Svim Ljubavima Na Svijetu
Jer Sve Je Zapravo Osjećaj
Onaj Trzaj Kojim Daješ Mi Do Znanja
Da Si Tu I Da Ostajati Ne Znaš....
SVAKA TI
Posvećenu tebi
Zabilješku zaustavljam na papiru
U iščekivanju memorije
I onog adrenalina u osjetilima
Kad si ono rekla zbogom?
Srce ti je bilo ocean
Prepuno pjene, od tisuću rijeka
I još pokojeg potonuća broda
Mojeg zaustavnog otisnuća
Koja je prava riječ za odlazak?
I jesi li ikada zapravo otišla?
Sjećam se, onih dana
Bila si prpošna, milimetara od zemlje
I voljeh te do neba
A onda se to nebo smrklo
Stigla je oluja
Koja još i danas traje
I vjetrovi su te razvukli
Na polove svemira
Na poligone pravilnoga vremena
Na tračnice izgubljenja
Svaka ti
Svaka ti je najljepša
Svaku tebe probudim izjutra
Svakoj tebi
Plaćam ulaznice za kazališta
Koja te ne zanimaju.
Kada si zapravo rekla zbogom?
Posvećenu sebi
Opasku utiskujem u korice knjige
Dok ti nižeš naslove ruskih romansijera
Na police samodopadne ti sobe
Ja pišem knjige o jednoj duši
Što ne zna kako je gubiti te iznova
Stoput se opraštati
Odlaziti radi povratka....
