solitudine
Čuda
Na poleđini cvijeta
Utisnuti inicijal
Nagovješta bistrinu
Zvono izjutra, mamurno
Nema kraja
Čuda su na distanci zjenica
Milje koje prelazim
Svakog momenta iznova
Što si?
Svijet ne razaznaje boje.
Nijanse su pod vjeđama.
Načini na koje opet sanjam te
Sve bez noći, sve bez sna.
Nema kraja
Čuda su na relaciji asfalta
U kičmi osjetim prodor
Netaknutih ti ruku
Prstiju koje dodirnuti ne smijem.
Što sam?
Svijet ne razlikuje duge.
Ne odijeljuje sljepilo od nevida.
Ja mogu tebe gledati
A da ne vidim ništa
Samo te osjetim
Nema kraja, ja te osjetim.
Čuda su kako
Ne znaš me prepoznati….
