solitudine
Let
Samo samnom možeš isprobati
Tugu prijeku kakve nema
Na stapci prodrhturen lat
Nekoć cvijeta
Uspomene sada. Sada sam s tobom let.
Sada s tobom iskušavam
Granice svoga uma.
Koliko te daleko
Mogu odvesti u mislima.
Gore do zažarenih brojnih lica sunca
Postupno do prepunog mjeseca
Čistog od patetike
Ove noći.
Samo samnom možeš
Izgubiti sve što si imala
A da ne osjetiš kako kamenje pada
Da ne zabole te odroni.
Kao da ničeg nije bilo
Na mjestu gdje sada
Naš je let.
Sada s tobom izazivam
Kutove svojih usana
I kako se mogu oduprijeti riječima
Što bi navrle
Kad sam usamljen…. Kako?
Zabraniti očima
Tijelu svome, izdajici
Kako se ne srušiti u tebe
Poslije dana koji
Onako žulja me u cipeli. Zašto?
Samo samnom možeš prepoznati
Kako je biti ja
Kako je biti let
Samo naš, noćas samo.
