solitudine
Večer od duhana
Ispijene su lampe pod strehama
I gledam kuda bih se mogao zavući
U zavjetrinu neku
Da slobodno budem slab.
Ostao sam u jučer.
U nehajnom dodiru ruke
Od kojeg su se uzdrmale stijene.
U pogledu koji me je tražio
Kojeg nisam mogao naći.
Možda jer sam zatvorio poglede
Možda jer sam se bojao.
Večer od klavira
Note uhvaćene u zraku
Ovješeni kaputi
Nepostojanje
Ja postojao sam u jučer.
U svemu čime me tjeraš
Pa se opet, pothlađena pod strehama
Vraćaš.
Naizmjence
Gubim te i osvajam
Kao da si ljubav
Kao da volim te.
Bio sam u jučer
I večer je bila
Od cimeta i tvoga tijela.
