solitudine
Pjesma za jutro
Dugo te nisam vidio.
Nisi ista u mislima.
Izmaštam boju ti u očima
I kako ti se izrodi suton na licu
Kad se smiješ.
Sve to ne zaboravljam.
I volim kako se sjećanje odupre vremenu
Kao pahulja koja ne želi pasti na tlo
Umjesto toga
Lebdi.
Posvemašnjom sjetom napuštam stvarnost
U nepcima izganjam
Pjesmu za jutro.
Tebe za pjesmu.
Jer odavno već nisam skladao.
Prsti su ožutjeli od lošeg duhana
I dah mi je poprimio odlike bespuća.
Kao da u meni venu hrastovi.
Dugo te nisam vidio.
Ne znam jesi li ti mene srela.
Negdje na pola puta
Između onog što nazivamo svijetom
I svega onog prostranstva
Između i oko nas
U svemu se tome nalazim.
Stoga
Mora da si me barem jedom udahnula.
Možda sam se nekad očešao o tvoje obraze.
Sigurno si nekoliko puta
Sanjala ponešto od mojih snova.
Imala si me na neobjašnjiv način.
Dugo te nisam vidio.
Čudno kako ipak znam
Kako ti miriše kosa.
