Pjesma za jutro
Dugo te nisam vidio.
Nisi ista u mislima.
Izmaštam boju ti u očima
I kako ti se izrodi suton na licu
Kad se smiješ.
Sve to ne zaboravljam.
I volim kako se sjećanje odupre vremenu
Kao pahulja koja ne želi pasti na tlo
Umjesto toga
Lebdi.
Posvemašnjom sjetom napuštam stvarnost
U nepcima izganjam
Pjesmu za jutro.
Tebe za pjesmu.
Jer odavno već nisam skladao.
Prsti su ožutjeli od lošeg duhana
I dah mi je poprimio odlike bespuća.
Kao da u meni venu hrastovi.
Dugo te nisam vidio.
Ne znam jesi li ti mene srela.
Negdje na pola puta
Između onog što nazivamo svijetom
I svega onog prostranstva
Između i oko nas
U svemu se tome nalazim.
Stoga
Mora da si me barem jedom udahnula.
Možda sam se nekad očešao o tvoje obraze.
Sigurno si nekoliko puta
Sanjala ponešto od mojih snova.
Imala si me na neobjašnjiv način.
Dugo te nisam vidio.
Čudno kako ipak znam
Kako ti miriše kosa.
Post je objavljen 15.07.2013. u 08:45 sati.