solitudine
malena
Skrijem te u sebi
Jer ni sebe ne mogu naći
Podstrek užeglih cesta
U grlu me stegne tišina
U slabinama osjetim jesen
Magle i sve neisparene kiše
I najizgubim se među hladnosti
Jer tamo sam sačuvao tebe.
Zauvijek
Lakomislena je riječ
Zavede te obećanje
I ti si poput vjetra
Značiš da sam živ, da sam izgubljen
Govoriš da sam slab
Malena
U svoje te laži uguram
Kao pahulju koju nesmijem
Ugasiti dlanom
Možebit sam dijete grada
Koje si boje, svijete?
Samouvjereno
Nalaziš se u meni
Našla si onog tko te sebi uzeo
Vrati me meni
Ali ne vraćaj se sebi
U grlu me stegne samoća
Jesen je tu, moja malena.
