solitudine
Ljudi i riječi
Znali smo zabaviti se krilaticama.
Parole smo izgovarali u deliriju.
Igrali smo se ljubavi
Svega što bi ona mogla biti za nas
Sve dok nas nije prekinulo vrijeme.
Zatekli smo se pred dugom
Ne prepoznajuć odjednom boje.
Znam da je zeleno u tvojim očima
Ali nisam još otkrio kako.
Nešto poput polusna
Ljubio sam ti koljena skrivećki
Dok sam dodirivao jutro bez nas
Koje postoji ali ne postojiš
***
I žao mi je
Što sam previše od usana
Prosuo po tebi.
Onda nas je prevarilo mjesto.
Sa svog si oblaka zirkala na svijet.
Nekada
Znala si dobaciti koju riječ
Kao mrvu kruha ubogome
Bio sam te gladan.
Poslije svega
Paraliza mojih dana
Načeti osmijeh
Kolutovi dima
Stupaju u redu za poraze
Koje neću preboljeti
Jer nemam tvoje ruke
Ni zeleno od očiju
Ni oblake tvoje.
Samo ljudi i riječi
Oko mene
***
Tebe nema.
