solitudine
Pjesma bez posebna značenja
Suton u narančasti
Probirem noći za san.
Nadam se pogodnom
Jastuku za dijeljenje.
I da ne bude hladno
Kao što obično biva u zemljama
Bez prijatelja u odrazu ogledala
Bez sjena iza tijela.
Izgubio bih se.
Nestao bih da ne moram
Načeti ovu noć iz prezira.
Na stakla vješam posrnule zvijezde
Stvaram ugođaj za ugađanja.
Otkinuo sam prašinu sa klavira
I milozvučne note sada mogu
Bez straha putovati prostorom.
Kavez je u meni.
Sanduk u kojem
Još nisam naučio spavati.
U te se odaje noć ne usudi zavlačiti
Mjesto tog
U žile se uvlači zazubica.
Hvata me ravnodušje
Od previše tame po meni.
Odsvirat ću pjesmu
Bez posebna značenja
Bez mola i sentimenta
Kao što je i nokturno prazan
Ako nemaš jastuk za dijeljenje.
Zvijezde su se umnožile
Po uzglavlju
Pridružujem im malo svmirskog ganuća
Još samo kad bi došla
Da ušuškaš demona u meni.
Izgubio bih se.
Nestao bih da ne moram
Opet gurati te pod san
Dok nam pjesme bez posebna značenja
Grizu ojađene zjenice.
Želim da ovu noć
Ne upijam sam.
