solitudine
Dozivi
U odjecima zgloba
Ruke bez dodira
U škripama kičme
I zanoktice polubijele
Tamo gdje ne znam te čekati
- dozivi
Ispod tračnica
(opet jednom bježim)
I iznad natpisa za polazak
Mahanja, suze bez plača
Potraga za sobom i nepovratom
-dozivi
Pa eto, upiši me u memoare
Da sam bila, točku, zarez neki
Broj ili zatomljeni glas
Pa me dozovi
Da oživim iz papira.
Gledamo se svak sa svoje planete.
Vidimo sjenu onog drugog
Kako klati se i ne zna put
A cesta, most, karta
Sve su to samo dozivi.
Dođi
Ako znaš što je noć
Ako ne brineš za svijet
Dođi
Budi.
Dozivi su
U miljama naših tijela
Nepreglednima i osvojivima
Za jednu riječ.
U jekama zidova
U sobi bez ijedne duše
Objesit ćemo dozive na vješalicu
Kao netko tko je napokon tu
Tu gdje znaš me čekati.
