solitudine

zrake

I nisi me nikada vidio da plačem
I nismo se sreli, razvučeni u podne
I oboje želimo nemoguće
Da sam dijete, da si dijete
Suptilnost
Večernje su zrake ispitivačke
Beton progovara
U škripi zaokreta tramvaja
Nalazim svoje pokisle osmijehe

I nisi me nikada čuo da vičem
U nekim hodnicima neshvatljivosti
I nismo se sreli, kolijevka je prošlog života
U meni zaljuljala se
Prekovremeno
Čujem zipku i njen blues.
I nismo se nikada zaigrali života
Koncerta uvečer
Od poljubaca ruku
I svira taj blues iznad naših glava
Ali nisam dijete, nisi dijete.
Suptilnost
Jutarnje su zrake osuđivačke.

29.05.2013. u 13:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (10)
Svibanj 2013 (16)
Travanj 2013 (14)
Ožujak 2013 (7)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (10)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi