solitudine
Potcrtano.
Ne bih ti htio dosađivati parolama.
Djetinjstvo je moje potrošena maramica.
Iskorišten sam
I bačen u stranu od smijeha i sebe.
U noći razaznajem horizonte
Po čijim se rubovima skićem
Namjerno da se izgubim
Ali ne bih ti htio laskati obećanjima
Da sam za tebe još tu
I da sam sasvim svoj.
Kad sam te vidio
Prvi i svaki predugi puta
Nadamnom se stvorila tišina.
Kao da si dijete čiste, neizgovorene
A već odavno čute
Neriječi.
I sve si mi rekla.
Nosivši najnoviji jeans i nemoguće ružičasta usta
Provocirala si pjesme u meni.
I zbog tog te nisam volio.
Što sam kraj tebe postajao
Sumanuto romantičan.
Idiot sa sedmom i osmom šalicom kave
Istovremeno.
Sav bi taj kofein nestajao
Pod gumama tvog automobila.
Mrzio sam što te ne mogu
Odbaciti kao što sam bio odbačen.
I sljedećeg dana
Opet sam bio opijen.
Imala si smiješne cipele
Uzorke cvijeta na njima
I na kažiprstu moj razum.
Kad si podigla ruku
Gotovo da sam ispao sa neba
I spotaknuo se na korijenje cvijeća
Na tvojim nogama
Jer si koracima gazila livade
Nosivši nemoguće ružičasta usta.
