solitudine
OD TEBE
Promrsio sam zvijezde.
Sjene sam im svijetloljubičaste
Zapleo u vrijeme.
Za repove nepostojanog vjetra
Zakačio sam suze.
I sad letim
Nebom koje poprima te.
Pomislim
Postoji pjesma od koje sklanjaš
Kosu s lica
I lice s moga lica
Postoji titraj kako odmakneš
Od sebe žudnju.
Od tebe
Zasvijetlio sam noći.
Porumenio obzore
I nastavio pričati priče bez kraja.
Još uvijek
Zavodi me nebesko široka
Nepopravljivo jaka
Želja za morem.
Da bih se ljuljao
Kao što se tvoje oko
Zaljulja u mome.
Zaboli me neposrednost
Molitve tvoje.
Ošine me kao vjetar
Koji stane pred olujom.
Mirišeš.
Na svaki onaj neodoljivo bolan
Osjet vanilije u ustima
Poslije i nakon tebe.
Od tebe
Pomislim na vjekove
I mjesta koja bih htio jednom obići
Kad me oslobodi strah
Zbog tebe.
