solitudine
PROTIV ZVIJEZDA
Nad našim granama
Sunce odonomad blješti
Kroz usnule nam i povenute
Nadomjestke sjećanjima
Kao da smo mi
Ispod onih izgužvanih plahti
I viđam ti lice
U odrazu svog neba
Ali djeca smo neuhvaćene duge
I boje su razasute po svijetu
Naći ću komadiće tebe
U idućem životu
I ja više neću biti isti
Da ti poklonim onog kog bi htjela
Ohrabri me da ostanem
U borbi protiv zvijezda
Jer nad našim granama
Proljeće isparava
Na prozoru od majskih ruža
Otisci su nedodirnutih ruku
I još vidim tvoje oči u staklima
Po zidovima i šutnji.
Gotovo da ne ostanem
Ispod onih izgužvanih plahti
Kad smo samo mi
Strah i ja
U naborima
Dok gore sunce peče i boli
Za zjenice u kojima
Ne nalazim te više
I kako da pobijedim
U ratu zvijezda
Moje su boje sive i neprepoznate
Ti si me izgubila.
