solitudine
PRIČA
Tvoje je lice izribano osmjesima
Koje poklanjaš strancima u odijelu
Izjutra već usne ti se sjaje
Kao mjeseci za najvedrijih noći
Išarana si krošnjama
U koje pospremaš uginule jeseni
Za sebe
Bez noći
Sanjanja su ti kao zdjele bez voća
I na očima tuđi je mir
Spavaš ali ne miriš se
Da bismo se mogli sresti
Barem tu, napokon svoji
Kao da nisam potrošen od djetinjstva
Kao da nisam izlupan od kiša
Kao da sve je kako treba
I da ću moći iscijediti tu riječ iz grla
Ljubav
Hrapava i žuljevita
Ispod prsta -
Prenoćište za odbjegle sanjare
I tvoje je tijelo izlizano jezicima
Stranih ljudi i zemalja
Ali nigdje nisi bila.
Nisi vidjela ono što vrijedi.
Kako ljeska se žudnja na suncu
Kako se isprepleću prsti
Između tebe i mene kako svemir raste
I napreduje trava
Pred našim očima.
Kolovozi i sutoni u plamu
Bili bi nam djeca.
Ali ne želiš to.
Poslije mora
Svoju maramicu od soli
Bacaš u pokrajnje listopade
Što su se već poredali
U kolone godina.
Za tebe
Snovi su stanka između dva čina
Predstave u kojoj glumiš
Glumiš sreću.
A ne voliš.
