solitudine
...sve što sam ikada želio...
Popiti kavu na trgu ružinog imena
S predznakom tišine i nadobudnosti
Predozirati se zrakom i mirisom
Onoga što ti radi tijelo
Kad se smiješ
Izgurati sa trake svaki svoj strah
Što te gubim i ne prestajem
Sve što sam ikad želio
Način je na koji te nemam
Oduvijek
Oduvijek maštam
U snoviđenjima živim
Uvlačeći dim za dimom
Kako bih prestrašio drugog sebe
S maskom hrabroga čovjeka
Kojeg ne vidim više
S kojim odavno nisam popio kavu
Na trgu tvoga nazivlja
Svakog kamena oblika tvojih obrva
I ne prestajem
S usporedbama parkova i trepavica
S metaforama lišća i usana
Sve što sam ikada želio
Jest da te ne želim
Posvuda i bilo gdje
To je vrijeme u kojem te ne sustižem
To je ime kojeg ne zazivam
To si ti koja ne postojiš više
Slatko se nasmijati
Svemu za što više nemam snage
Želim da poželim nešto drugo
I da nisi u tome
U tome što mi radi tijelo
Kada žudim.
