solitudine
Ti neki ljudi
Diraš me
Kao kad tipke klavira diraju melodiju
Sentimenti mi prošaraju dušu
I nema mi kraja
Bezgraničan sam
A ti neki ljudi
Kupuju peciva u malim paketićima
I smiješe se na fotografijama
Onom drugom, bez smisla
a ti
sasvim bez problema ideš s rukama u džepovima
nakrivljenim ovratnicima
i bez suza ovaj put
to je ono što stiskaš među prstima
i uvijek će ti neki ljudi
svijetlorozi i rumeni
sa melodijama i bez njih
pjevati o svijetu
a ti
sasvim bez problema ideš s rukama u džepovima
i nikad se neće dogoditi
da pospremiš ruku u moju ruku.
Kad bih imao tu moć
Pjesmom bih ti poslao val mora
Svog i sasvim neprikladnog
Za svijet u kojem šutimo
Ako postoji takva pjesma
Da njome izvučem te iz tebe
I te ruke iz džepova
Pjevao bih ti vječno
U svijetu gdje ti neki ljudi
Ne čuju što govoriš.
