solitudine
Ispod kišobrana
Poslije ispiranja
Nadobudnih kiša
Ostanemo bol i ja
Ispod kišobrana.
Htio sam da me povedeš sa sobom
Mene i to dijete
Koje stiskaš za podlakticu
I kad ćeš reći to
Ne znam, još zamišljam.
U preduhitru
Već šećemo parkom.
Rapravili smo o bogu i ljudima
o tome koliko smo posebni
netom pripaljena cigareta
posrednik nam je usnama.
Ne mogu ti vidjeti oči
Od oceana što se izlio
Razmočila si prekomorske bore
I sad si netaknuta, kao nova.
Biram riječi za tvoje nemire.
Ali poslije lebdenja
Ostanemo sami
Bol i ja.
Jer ne dogodi se ništa
Dijete i ti
Drugim smjerom klipšete.
Moja se molitva rasplinula u zraku
Kao dim cigarete
Što je nismo potrošili skupa
Za tog boga kojeg nema
I zbog kojeg smo posebni
Toliko da za nas dvoje nema mjesta
Ispod kišobrana.
