solitudine
KUĆA BEZ PROZORA
volim te
a istina je
ne znam ni riječi o tebi
ne razaznajem drugo od tvojih očiju
postajem pjesnik
umiljat kao pas.
a istina je
da te ne mogu poštedjeti sebe
svojih nedopuštenosti
u četiri zida previše
u minuti predugoj
za sastanke kapi znoja
od tebe i od mene ne smiješi se nebo
nema čarolije u čekanju.
gluposti su moje
sve što sam osim tebe
u pokrajnostima
u vlastitoj kući bez ijednog prozora.
nalakćen nad nepostojeća okna
još posmatram ulice kojima se ne ide
i nebo što me ne vidi ovdje dolje
ugledam djevojku nestvarnih očiju.
a istina je
nikada dosad nisam takvo nešto vidio.
nikada se nisam tresao od praznine
nisam posustajao od ljepote.
možda negdje još ima posebnosti
volim te
jer bi mogla biti ta
mogla bi biti moja istina.
