solitudine
znao sam te
po mirisima planina.
ljetos si upijala arome onkraj mora.
upravo po mojim ukusima
nepce si zavodila.
znao sam te
i znala si gdje postojim.
gdje bojim duge
gdje nisam sam.
onda sam se prometnuo u oblake
u nebo i sve što ono skriva
u visine sam se razodjenuo.
zapodjenuo sam razgovore
sa svojim prošlostima
i već dugo nisam vidio sada.
možda sam umoran od traženja.
od jutra koje nikako da dođe
od tvojih obraza što me ne griju
od usana koje ostanu suhe.
bez nas
ne poznajem se više.
ne znam te i ne znam se
a nekoć sam te znao
po sreći koja bi prevladala
na dlanu kad bi ostala mi rosa.osa.
