solitudine
JA I SJENE
Natkriljeno sunce
Odaje koliko sam nestaložen.
Ima me po cestama
Koje ne vraćaju me i ne vraćaju se.
Ima me za noći
I podignute ovratnike kaputa.
Oči su mi otkinuta okna
Iza kojih neke druge ulice rugaju se.
Mjesec
Na meni crta autopute
Ja sam putnik bezvremenja
Neproničan sam
Samo sam ja i sjene moje.
Tu smo, zajedno kao prijatelji
Ponekad
Osjetim da sam sam.
Znam da nikada neću naći
Tebe koja u noći
Gledaš iza okna.
Kada spavaju ljudi, životinje i taštine
Dva me oka slome ispod koljena.
Osjetim udarac po rebrima
Istisnuti zrak odlebdi u nepoznato.
Stojim vani
I volim te oči koje vide me
Iako ne gledaju.
Znam da nikada neću naći
Tebe koja u noći
Ne znaš ne vidjeti me.
Imam samo sjećanje
Kako si mi značila sve
U noći kada bili smo sami
Ja i moje sjene.
