solitudine
...oprosti...
Oprosti što sam obrubljen mislima
Samozatočen i neprobojan
Riječi su mi zapleteno korijenje
U vrtu pjesama bez pravih imena
Oprosti za moje nemire
Gonjen sam po šumi neprohodnih puteva
S rukama u molitvi
I usnama u sklonjenim utiscima
Oprosti što opet jednom izbrisan sam.
Slutnje su naklonjene mojim leđima
Prijatelj sam zatajnoga straha
A ti si mirisna
Ti si mirisna.
Oprosti što sam opredjeljen za noći
Što sam grub kada nastupi mir
Što ne poznajem dodire, nego grabim
Grabim i uzimam i otimam sve.
Oprosti što ne znam kako reći
Ono što tako loše skrivam
Opojnost koju osjećam
Kada si mirisna
Kada ti si mirisna.
