solitudine
Možda da ostaneš.
Nebo je poplavilo
Nego reci, kako je
Za tvoje oči magla ova
Kako vadiš blues iz srca
Ostavljaš li nokturna u sebi?
Možda da ostaneš.
Ne znam dobre riječi.
U noći molim da me ne otkriju.
Ujutro sam pjesnik, skladam
Hladnjikave balade o pogubnostima
Kažem vjetru što je bilo
Zašto sam sinoć ostao na cesti
Zato što sam mislio o tebi.
Oblak je problijedio
Nego reci, kako je
Biti tamo gore, kada lako je sve
Duša puna perja i ne postoji
A ljubav voliš i baš voliš Je
Možda da ostaneš?
Volim kako sjedili smo u kafiću
Koji znao je naša imena
Onako kako malotko ih zna
I kava je imala okus po tebi.
Nego reci,
Kako bi bilo da ostaneš?
Pogrešno si shvatila da lutam
Neću, obećajem, vratit ću se
Nebo je čađavo, a oblaci su djeca nakon igre
Možda si ti
Ona koja zna kako sam.
