solitudine
Bezmjesnost
Hoću li ti ikad reći
ovu neizgovorenost u sebi
Pokazati ti mjesto na kojemu ne mogu
Sa sobom ni bez sebe biti
ovo vrijeme u kojem
Opet jednom kidam se sa sebe
Svaku poru kroz koju
Izlazim a ne izlazim van
Hoću li ti ikad prešutjeti
Ijednu laž kojom se obmanjujem
Pokupiti suze na brzinu
i gurnuti ih pod tepih neostvarene misli
U sobi od netraga
Na postelji na kojoj ne ljubimo se
U prilozima bez smisla
U pridjevima bez opisa
U svakom načinu na koji
Svakodnevno nemam te
Ni gdje ni kada
nigdje, baš nikada
Ja ne mogu sa tobom
Ni bez tebe biti
Hoću li ti ikad reći
Kako je šutnja blesava stvar
A čini se to je sve što trenutno imam
I što mogu potratiti bezveze
Hoću li ikada moći
Ne upropastiti i to?
