solitudine
malosti.....
Iz ladice ću izvući korice sudbine
Priču koja donosi deja vu
Bio sam tu i nisam bio
Volio sam kada volio nisam
Prepoznao sam te
A ti si slična proljeću
U mome si svijetu svježa
Ali ipak ću prekinuti s tim.
Na kolodvorima još je usamljenih duša.
Uvečer su ljudi tako sami.
Kao što se crjepovi krovova u gradu naginju
Strovalit će se njihove suze na mene.
Bježim od tog.
Ljubavnik sam jednostavnih žena.
One u očima nose meke nijanse.
Lakše mi je nositi se s tim.
Na stanicama viđam boje betona
Usahlog cvijeća
Preslab sam za priče od asfalta.
Ostavljam grad pod kapom večeri
U mom je stanu toplo i čitam.
Na sljedećoj je stranici priča o nama
Već sam to doživio.
Nisam volio kada sam volio
Ali sam volio tebe
Istim strahom kojim zazirem od grada
Malosti su njegove upravo velebne
Jedna je suza dio globalnog plača.
A ja se smijem jer u sljedećem poglavlju
Čitam kako smo se upoznali.
Bilo je to na kolodvoru.
