solitudine
Stvari o svijetu
Umiljate pjesme zapele su u ustima.
Dodiri su se zapleli među korijenje stabala.
Dišeš neprozirno.
Teško smo stekli ovo neznanje.
Budući da ne stignem pospremiti te u spomenare
Gledat ću te opetovano
Između nesigurnosti i bola
Sa prozora nausamljenije kuće
Maštajući povratke mladosti, života.
Naprotivne riječi zalijeću se u praznine
I ne govore ništa
Nikome
Nikome posebno
Mirišeš dugavo.
Lako smo izgubili ovo sveznanje.
Stvari o svijetu
Stvari su koje ne možemo imati
Koje ne možemo biti
Koje žudimo uvući u porozne šupljine
Između nesigurnosti i zamišljanja.
A iza svega toga
Nema ničeg zapravo
Gledam korov kako raste
U dvorištu najusamljenije kuće.
