Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,14.03.2009.

Kad smo postali vjerovanje, po prvi put




sumnja je
rožnata izraslina straha
savijena prema naprijed
kandža nesigurnosti
prvog doskoka
strah od letenja
željenih misli i
amputirana nada
razumjevanju
u kombinaciji
s ljubomorom
pejorativ je
u životarenju
neprilagođenih


* * *

i pričam ti priču
dok pjevaš mi pjesmu
isti naglasak imamo
u idiličnoj zvučnosti
stilskog sklada
sumnje nas zaobilaze
dok glavu nježno
naslanjam na tvoje grudi
naše nježne godine
izranjaju iz naprslina
vremenskih otrježnjenja
taktilno komuniciramo
i među nama nema
izvlačenja pogrešnog korijena
iz podastrtih i rješenih problema
svedenih na sve poznate
naša su tijela
namagnetizirani polovi
i utrobe su nam
nulta paralela
koju krstimo
prelijevajući se
jedno u drugo
i ishodište smo svih
vriskova ekstaze i
eksplozija strasti
u čudesnoj višekratnosti

dajemo li se godinama
one nas podupiru
voljenja su ista sa
sijedima u kosi
isti su nam putokazi
i ista životna rijeka nas nosi

po drugi put smo
porodili
sebe u sebi
zaplakali
djetinjstvom
bez pupčane vrpce
oko vrata
predali se
nanizanim godinama

bez porođajnih muka
iskonskom svetošću
darovali se vremenu
što konačno radi za nas


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (5) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.