Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,27.02.2009.

Pjesma za nezaborav





Kad bolje razmislim
I nema neke razlike
Između uličnog pjevača
I curice tužnog osmjeha,
Sa nacrtanim srcem na obrazu,
Iz istog su svijeta i vijeka
Valjda ih zato
Ista sudbina čeka.


* * *


Trebalo je prepoznati
Onaj neomeđen pogled
Što ne obara s nogu,
Ali želudac veže u čvor.
Pa zakoračiti ulicom
Raspjevanih riječi
U ritmu vergla,
Znajući kako se
Pod kapom nebeskom
Ista nijansa životnog toka
jednako snažno vidi
I iz smeđeg, a
I iz plavog oka.


Nisam te nikad željela
Zaustaviti u hodu,
Zauzdati vrijeme i
Mjesec utisnuti
S unutarnje strane bedara,
Da ne zalutaš u prolasku
Kroz pohotljiva proždiranja
Oktopodnih krakova
Na sastavu eksplozija i uviranja.


Slobodu sam ti nudila
Puštajući ptice iz očiju,
Podmečući dlanove
Pod tvoja bosa stopala,
I cijela ti se predavala
Sitneći okamenjene sekunde
U prah sigurnih nezaborava.
Dubokom iskrenošću davanja
Sebe sam uz tebe vezala,
A onda nas oplemenjene
U vječnost trajanja uzidala.

Kad sam te pozvala
Na zajedničko
Umiranje u snovima,
Srcem sam umovala,
Odaslanim signalima duše
Snove u javu pretvarala,
I onim istim rukama
Ponuđenim nad bezdanom,
Stvarnost sam
Zajedništva stvarala.




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (8) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.