Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,30.09.2008.

Možda nekad




Naše je zajedništvo loša kopija trajanja,
Istrošili smo se u silini otisaka, pa
Ni na pijesku oni ne mogu biti postojani.
Mi smo magnet čiji su polovi istoimeni.
I po zakonima fizike uvijek u odbijanju.
Pogubili smo sve niti vezanosti među nama.
Ni slični, ni blizu, niti pretapanja među nama ima
Dodirujemo se, posredno, kao ljeto i zima
Ja jesen zamamnu i plodnu, srčano dočekujem,
A ti je, u istrošenosti i truleži, gadljivo odbacuješ.

Kada si srušio sve mostove iza sebe
Hirovitu sam rijeku iskušenja hrabro pregazila,
Tražeći tračak razumjevanja, topline i nade,
Ali ih na zaleđenim obalama nisam nalazila.
S lijepom slikom o tebi samo sam se zavaravala,
Lažnim sjajem svijetlile su tvoje obećavajuće oči,
Upijala sam sivilo kišom nadojenih oblaka
Utučena, ne razlikujući više dane od noći.
I opet te sanjala, čekala i slijepo ti vjerovala,
A ti si sav važan blistao, ušuškan u svojoj nadmoći.

Sa kolajne moga života rasule su se godine.
Na ramenima mi još sjede uzaludna isčekivanja.
Možda nekad. slučajno, u školjci svojih uspomena.
Prepoznaš biser iznjedren iz rana nasih rastajanja.


stihov i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 10:15 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.