Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,30.04.2008.

Uvijek se meni dogodi




"Nekome su
sve kiše jesenje,
a ljubavi izgubljene
i pokradene "
(R.N.)

* * *

Ako i odeš, bit će nevažno,
Odavno već ne pripadaš meni.
Odavno su se ptice odselile na jug,
Sluteći preuranjen dolazak jeseni.

Lijepo bi bilo sada, u dozrijevanju,
Imati nekoga, pouzdanog i spremnog,
Da me nauči bojanju stvarnost
Koloritom vječne sreće,
Spektrom duginih boja,
Vedrinom nevinih snova.

A onda da mi pokaže kako ću
Ostati trajanje u nečijem srcu,
Dulje od vremena zanosa,
Iskrenije od trenutne opijenosti,
Čistije od gorskog kristala,
Dostojnom moje iskrenosti.

Lijepo bi bilo, zablistati osmijehom,
Zaplesati valcer bosih nogu
Na mekim pregibima oblaka...
Ali uvijek se meni dogodi nešto
Što mi se vrati dvostruko, sa odjekom.
I nikad dobro, nikad kako treba, kao da sam
Vječiti dužnik pod kapom ovog neba.
Zašto uvijek osjećam taj okus trpak i gorak,
Zašto se meni uvijek događa nemogućnost
Da sa životom varljivim usaglasim korak?

Na vjetrometini života, obezglavljena,
U beznađe obučena, čekat će me sjena,
Da joj se pridružim kad shvatim i prihvatim
Kako sam izgubljena, ojađena i zaboravljena.

stihovi i grafika by Dahlia - Mirisdunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.