Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,27.02.2008.

U isčekivanju




Jednom, kad progledam,
Kad ne budem slijepa,
Pored zdravih očiju.

* * *

Ogrnuta tišinom što prijeti,
Na mahovini pustih nadanja,
Osluškujem strpljivo zvuk
Tvojih čvrstih koraka.
Da staneš pored mene,
Da me razodjeneš,
Da mi skineš teret
Sa povijenh leđa,
Da čistoćom duše zabljesnem
I preselim se u tvoje oči,
Pa da istim očima svijet gledamo,
U svoj njegovoj ljepoti i moći.

Samo me uhvati za ruku i slušaj.
Pričat ću ti kako leptiri
Grozničavo žive svoj jedan dan,
Kako vrba svoje grane,
Ne spušta zbog tuge, nego hrane,
Crpeći moje suze orošenim listovima.
Pričat ću ti o dva jablana
Izgubljena u dolini djetinjstva,
Čija kora krije zapise mojih želja.
Pričat ću ti o svemu,
Što mi padne na pamet,
Zanesena tvojim dolaskom,
Na samom vrhuncu veselja.
Govorit ću ti o stvarima
O kojima nikome pričala nisam,
O tolikim razvodnjenim danima
Što su se venama godina provlačili,
O ugaslim očima, što samo tugu pamte,
O svim snovima sanjanim o tebi i zate....

Jednom, kad začujem tvoje korake
Znat ću da mi je uslišena molitva,
Jer svojim očima sam te davno ispratila,
Ali te spremno dočekujem drugim osjetilima.

Stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (3) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.