Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
nedjelja,19.11.2006.
Svijeća za pokoj duši blog. hr
Ako je itko imao strpljenja da čeka sve vaše
nadogradnje, da šuti i vjeruje u vas, bili smo mi.
I što smo dobili kao nagradu za vjernost i
strpljenje. Dobili smo da ste nam sve uništili.
Komentara nemamo unatrag mjesec dana, svi
html-ovi koji su u tom periodu sređeni, vraćeni
su na prvobitno stanje, znači , kao da nismo ništa ni radili,
boxovi, također ispreturani....Linkovi novih blogova nestali.
I sve to uz jednu obavijest i ispriku, u kojoj nam nije dozvoljeno
ni komentar ostaviti. E, ovo je definitivno, prelilo
čašu. Ne znam za druge, ali ja odustajem. Nemam
više ni strpljenja ni snage, sav moj uloženi trud je
uništen i što reći nego zbogom zauvijek i
zapaliti svijeću za pokoj duši blog.hr, jer će
definitivno i završiti "pod zemljom".
Dragi prijatelji, ispričavam se vama, ali ja
zaista više nemam ni snage ni strpljenja.
Bilo je lijepo družiti se s vama, ali ovakvo
druženje, u kojem , umjesto da mi blog
bude relaksacija, ovo postaje frustracija,
oprostite, ja nemam više ni snage, ni živaca
podnositi. Svima koji to imaju, želim puno
sreće i hrabrosti.
-------------------------------------
odgovor "help desk tima" na moj mail:
"Postovani,
uslijed jucerasnjeg kvara otkazao je i sigurnosni sustav diskova, dok je dodatno otkrivena greska u backupu komentara/boxeva i dizajnova. Gubitak postova je zadnjih 12-24 sata.
Dio komentara/boxeva/dizajna nije moguce vratiti, osim copy-paste metodom iz arhive koju smo napravili kako bi korisnici mogli imati pristup sadrzaju svog bloga prije pada sustava.
Ako je adresa vaseg bloga naziv.blog.hr, arhiva se nalazi na adresi http://naziv.arhiva.blog.hr/.
Najiskrenije se ispricavamo za ovu neugodnost koja se vise nece ponoviti.
Ugodan dan,
Blog.hr Help Desk"
-----------------
Dragi Darius i ostali članovi ekipe blog. hr!
Ovakva isprika možda može proći kod male djece koja su tek naučila
čitati i pisati, ili još idu u vrtić. Možete li mi objasniti što mogu
točno sa arhivom koju mi nudite? Što mogu sa njom, jer postove imam?
A arhiva mi jedino to i nudi. Ne nudi mi ni komentare, ni dizajn koji
je bio prije, ni boxove od prije. Kome "mažete oči" ovim, da nam pomoć
vaše arhive može biti potrebna. Mislite li da smo toliki imbecili i
neznalice.
Danima vas upozoravamo, molimo da pogledate što se događa, nemoguće
je otvarati blogove, ostavljati komentare, sa IE gotovo je nemoguće obići više
od jednog bloga, a da vas ne vrati na početnu stranicu iliti naslovnicu. Na blogove
čiji su postovi pisani u 10. mjesecu, nemoguće je ostaviti komentar, dok se
oni ne ožive. Sve to znate i oglušujete se na vapaje blogera, vjerujuci
u svoje znanje i svoju "svemogućnost". Pa dajte, pokazite se sada!
Sjećam se veljače 2006. godine, isti scenario, nestalo "20 dana postova i
arhive", isto jedna mala isprika, koju smo progutali, jer nam je obećano,
kao i danas, kako se nikad ništa slično neće dogoditi. I da, nije se dogodilo
slično, nego isto i još gore. Samo nekoliko mjeseci nakon te "havarije"!
Čega se bojite, kad niste dali mogućnost komentiranja Dariusove isprike?
Posljedice su vidljive i ovim ste nam samo još više pojačali ogorčenje,
pokazujući koliko nas uvažavate i koliko vas je briga za broj blogera.
A konkurencija raste, iz dana u dan.
Hvala na uvažavanju i hvala na tome koliko nas cijenite!!!!!
------------------------------------
Odgovor:
Postovani,
Jedini nacin vracanja sadrzaja je njihovo kopiranje iz arhive na vas blog.
Najiskrenije se ispricavamo za ovu neugodnost koja se vise nece ponoviti.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.