SUSRET DVIJE DUŠE
Kišilo je, onako kao što ne pamtim da je ikad kišilo u našoj Dolini. Nije me
spriječila ni kiša i potoci vode koji su se slijevali kamenim stepenicama.
Ništa me nije moglo spriječiti da ti krenem u susret, da ti stisnem ruku,
da te zagrlim i da pričamo, da se opustimo, da se vratimo u prošlost...
da pričamo o sadašnjosti i da zajednički gledamo u budućnost,
pronašavši toliko sličnosti u nama.
Miris Dunje i Ljubičasti Jorgovan....promatrali su nas,
nevjerovatno, kao da smo se izdvajale iz tog kruga ljudi, kao da smo
lebdjele u nekom svom svijetu, razmjenjujući riječi, smijeh, doživljaje...
Jesmo li zbilja izgledala drugačije, pa smo izazivale znatiželjne
poglede prolaznika? A dvije sasvim obicne žene, Dunja mirisna i Auroraisa,
koje je ova naša Dolina očvrsnula, nahranila toplinom i ljubavlju, željom
da tu ljubav i nesebičnost davanja sreće šire i dalje, puno dalje.
Obje djeca Neretve, obje sa tim neraskidivim nitima koje nas vežu.
Sati razgovora, kao da su prošli u trenu. Ni zatvaranje i kraj radnog vremena
"Glorije" nije nas moglo razdvojiti. Još smo dugo pričale na uglu, kod semafora,
još je u nama bila želja da nježne, tihe i treperave duše pričaju dugo, dugo.
Tako sam sretna što postojiš,što te znam, što te imam za prijateljicu,
što si upravo onakva, kakvom sam te zamišljala, što si oličenje dobrote,
žentvenosti, nježnosti i dragosti. Što si topla i emotivna duša,
spremna da razumije sve duše svijeta. I što smo se u trenu našle
i pronašle na istim "valnim dužinama".
Morale smo svaka na svoju stranu, svojim putem života, već je bilo kasno,
sitni sati, ali ostalo je želja za novim susretom, ostalo je novo i divno prijateljstvo
koje će svaki dan sve više rasti i ostalo je obećanje da će se
susreti ponavljati i obnavljati i da će druženje trajati dugo, dugo.
Hvala ti , draga Auroraisa, na divinim trenucima koje si mi podarila,
na gostoprimstvu u našem rodnom gradu, gdje si ti bila savršeni domaćin,
hvala ti na plemenitosti, hvala ti na razumjevanju, na toplini duše, na
dobroti koja izvire iz svake tvoje riječi, svake tvoje geste. Hvala
ti i na prekrasnom postu na tvom blogu, posvečenom našem
susretu i druženju u najdražoj nam Dolini.
I doviđenja, do novog, što skorijeg susreta, u našoj dragoj Dolini...
|
Moj
banner:
