Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,09.06.2006.




Kad ostanem bez tebe

Žena sam što razumjeti je uvijek znala,
Cijeli život podredila sam nekom drugom.
I kad bih izvidala rane napravljene od drugih,
Uvijek sam ostajala sama, sa svojom tugom.

I uvijek sam čekala, da se pojavi onaj pravi,
Da mi se preda iskreno, toplo, bez riječi.
I u čekanju mi je prošao tako cijeli život,
Isčekujući tebe i sanjareći o pravoj sreći.

I pojavio si se, ušao u moj život, sasvim tiho.
U grudima sam osjetila treptaj zaljubljene žene.
Zanesena, prepustila sam se tvojim rukama,
I čekala da dođeš iz bijelog svijeta, po mene.

A nisi dolazio, daljina je prepreka bila,
I drugi su problemi okupirali misli tvoje.
I kad sam ti dušu tvoju od rana izliječila,
Izdao si mene i odbacio sve što je bilo moje.

Ne zamjeram ti, valjda si znao što radiš,
Valjda si razmislio prije nego si odluku donio.
Samo se pitam da li ti je ikad palo na pamet,
Jesi li se muški, iskreno i fer prema meni ponio.

Ni malo te ne osuđujem, nisam zlopamtilo.
Niti se želim svetiti zbog nanesene boli.
Dovoljna će ti biti kazna što si ostao bez mene,
I što ćeš gledati drugog koji me, umjesto tebe, voli.
- 07:38 - "Mirisni trag" (19) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.