Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,03.03.2006.





Kad strast progovori

(Posveta jedanaesta)


Ne gledaj me opet tako umilno očima svojim,
Budiš svu strast i ljepotu ljubavi u meni.
Znaš da sam slaba na tebe i tijelo tvoje
I znaš da ćeš opet probuditi vulkan u ženi.

Ne dodiruj me nježno jagodicama prstiju,
Osjetljivost moju ti već tako dobro znaš.
Kreneš li samo, znaš da zaustavljanja nema
I onda mi svu svoju strast moraš da daš.

Pa kad se sudare naša tijela u naletu želje,
Kad osjetimo oboje da smo jedno tijelo,
Tada je kasno da mozak uopće rasuđuje
I da se kaje i pita je li se to baš smjelo.

Smije li se sputavati ljubav u čovjeku,
Smije li vatrenost biti okrutno potisnuta?
Ili moramo oboje priznati da smo ovisnici
I da nam je u dodiru strasti ljubav otisnuta?

Uživajmo u sreći, u bjesomučnom predavanju
Neka nas rijeka strasti na svojim valovima nosi.
Prepuštena tvom prisustvu, nježnosti i rukama tvojim,
Samo hoću da se tvoje tijelo mojim tijelom ponosi...







- 06:04 - Što misliš (30) - Misli na Tropske Šume - #
- 07:46 - "Mirisni trag" (0) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.