Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,24.03.2006.




Ponekad su i suze lijek


Ne pitaj me zašto sam danas plakala,
Jednostavno, danas je bio takav dan.
Nije u meni sumnja ljubav potopila,
Niti se rasplinuo ovaj naš ljubavni san.

Kad si daleko i moje te ruke s čežnjom traže,
Kao da se u meni srce počinje da steže.
Prokleta daljina zna tako izmučit čovjeka,
Umjesto da ga još jačom ljubavlju hrani i veže.

Plakala sam jer sam se poželjela tvoje blizine,
Jer mi je sve teže i bolnije zivjeti dane bez tebe,
Ne mogu podnijeti više stalne odlaske i dolaske,
I ne mogu više susprezati suze i nervirati sebe.

A onda, postanem svjesna realnosti ove,
Znam, moram biti strppjiva i čekati samo.
Zasto odaberemo uvijek najduži put do sreće,
I zašto odmah ruku jedno drugom ne damo?

Zašto je čovjek izmislio uopće pojam čekanje,
Zar nije dovoljno što nam godine prolaze brzo?
Ovim suzama ću vratiti osmijeh na lice, kad nazoveš,
I smirena znati da mi sretni dani u tvom naručju dolaze.
- 06:14 - "Mirisni trag" (20) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.