Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,04.02.2006.




Strepnja


Jesi li se ikada upitao, anđele čuvaru moj,
O čemu razmišljam dok gledam kroz tebe?
O čemu u svojoj glavi pletem vijence misli
I nastojim barem nekako smiriti samu sebe?

Jesi li ikada pomislio kakve se sve misli
Roje po mojoj glavi, hladne i napuštene,
I gdje ih sakrivam nakon što ti dođes
I nježno mi prođes kroz kose raspuštene.

Ne smijem ti reći,ali ponekad se bojim
Te siline ljubavi što vlada među nama.
Znaš, nikad nisam bila sretna i ovako voljena
I bojim se da nam ovu svetost ne prekrije tama.

Plašim ti se reći, ne smijem kvariti ljubav,
A u srcu ponekad takvu zebnju osjećam.
I poželim tada da ti se uvučem u sigurnost krila
I čvrsto se stisnem, kao da rastanak predosjećam.

Nastojim odagnati od sebe te tmurne misli,
Trudim se zaista biti sretna i nasmiješena.
Ali krijem u sebi taj strah i drhtaj, zato molim te
Pročitaj me, pomozi i daj da budem opuštena.









Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.