Jesi li se ikada upitao, anđele čuvaru moj,
O čemu razmišljam dok gledam kroz tebe?
O čemu u svojoj glavi pletem vijence misli
I nastojim barem nekako smiriti samu sebe?
Jesi li ikada pomislio kakve se sve misli
Roje po mojoj glavi, hladne i napuštene,
I gdje ih sakrivam nakon što ti dođes
I nježno mi prođes kroz kose raspuštene.
Ne smijem ti reći,ali ponekad se bojim
Te siline ljubavi što vlada među nama.
Znaš, nikad nisam bila sretna i ovako voljena
I bojim se da nam ovu svetost ne prekrije tama.
Plašim ti se reći, ne smijem kvariti ljubav,
A u srcu ponekad takvu zebnju osjećam.
I poželim tada da ti se uvučem u sigurnost krila
I čvrsto se stisnem, kao da rastanak predosjećam.
Nastojim odagnati od sebe te tmurne misli,
Trudim se zaista biti sretna i nasmiješena.
Ali krijem u sebi taj strah i drhtaj, zato molim te
Pročitaj me, pomozi i daj da budem opuštena.