|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 14.04.2014.
"Izlet" u bolnicu
Već nekoliko puta pripremam slike, ali ništa od popratnog teksta. I ovaj put umjesto o putu u Atenu, ili potrazi za skrivenim "blagom" ili o izletu u Baranju za pretprošli vikend ja ću o novijim vijestima boravku u bolnici ovaj vikend
Kako smo svi bili nešto virozni, osim Frana koji je prilično jakog imuniteta, bar ja tako volim misliti, tako prije točno tjedan dana kada smo budili Frana za školu na njegovo mumljanje da ga jako boli grlo, nisam se ništa iznenadila jer sam pomislila eto konačno i njega uhvatilo. I tako je i izgledalo kroz cijeli ponedjeljak, blagi umor, začepljen nosić, boli ga grlo, subfebrilan... Ali, utorak druga priča, jaki kašalj, potpuno iznemogao, jako teško diše, došao je čak do toga da nije bio u stanju gledati ni TV, inače da mu dam mislim da se 24 sata ne bi odvajao od okrana.
Opet kod doktorice u popodnevnoj smjeni i pošalje ga na zarazni (iako smo mi tražili da nas uputi na pedijatriju) u bolnicu sa sumnjom na virusnu upalu pluća. Na sreću, ovi sa zaraznog su ipak mog miška poslali na pedijatriju. Fran tada doslovno nije više mogao stati na noge, Ivica ga je nosio do bolnice, a poslije su ga vozili u kolicima.
Na pedijatriji hitan prijem, odmah je spojen na kisik i oksimetar, saturacija 84% puls 150
nakon nekog vremena dok je malo nadošao i mogao sam hodati, obavili smo i rengen, nije upala pluća, nego jaaaki bronhospazam. To veče je zaprimljen u bolnicu.
Ujutro sam mu došla već oko 8. Na sreću mogli smo biti s njim cijeli dan, i uvijek je netko i bio, na smjenu, da mu skratimo vrijeme, da mu nije dosadno da ne mora cijelo vrijeme kvariti oči U srijedu još cijeli dan je bio spojen na sve i svašta, ali on je velika hrabrica i nije ni na šta ni zucnuo, sve je stoički otrpio.
Čitali smo knjige, stripove, rješavali križaljke, i razne mozgalice, igrali potapljanja brodova... A za vikend kad je već bio puuuuno bolje i odspojen od svih i mogao hodati, kartali smo, igrali čovječe ne ljuti se...
Danas ujutro su mu još prije odlaska napravili kojekakve pretrage, evo bockanja na alergije
A onda smo još samo morali čekati nalaze krvi i tatu da nas vozi kući.
Sad smo preostalo vrijeme kratili u "dnevnom boravku" slažući toranj od karata
I evo ga, sve karte su potrošene
i to isto iz drugog kuta
Pušteni smo konačno u tri sata i odmah smo otišli po Ivora u vrtić, ne moram ni reći koje je to bilo veselje kad je veliki brat došao po malog bracu. Inače Ivor je stalno htio biti u bolnici, morala sam mu tumačiti da je bolnica za bolesnu djecu, a on je zdrav, ali kao da je to bitno, njemu je falio njegov brat. Svaki dan mu je crtao neki crtež i nosio mu ga u bolnicu. Izlazak iz bolnice smo proslavili i odlaskom u mekić.
|
|
|