Fran i Ivor u akciji
subota, 28.07.2012.
Vožnja brodom po Rajni
|
Svaki dan u Švicarskoj smo imali isplanirane obilaske. Ipak, njihovi opisi neće biti u kronološkom slijedu. Jedna od njihovih nacionalnih banki je slavila 150 godina, svatko tko je došao, dobio je jednodnevnu kartu za vožnju po svim jezerima u Švicarskoj za samo 5 franaka. Mi smo se odlučili za vožnju Rajnom. Normalna cijena naše ture je iznosila 40 franaka, eh kad bi bar i naše banke bile tako darežljive i častile nas npr. ulaznicama u nacinalne parkove. Vožnja u jednom smjer je trajala 2 sata.  Zbog velikog vodostaja Rajne, na jednom mjestu brod nije mogao proći ispod mosta pa smo presjedali iz jednog broda u drugi.
Ali imali smo vremena i za fotkanje s neobičnim mostom u pozadini
Iskreno, osobno nisam bila oduševljena brodom jer mi u trajektu bude loše, i mislila sam kako ću poluditi od dosade 2 sata, ali nisam ništa komentirala od toga naglas jer sam znala da će klinci uživati. Ali djelomično sam se prevarila, klinci jesu uživali, ali bome i ja. Takvu bi vožnju svima preporučila koji imaju takvu priliku. Osim razgledavanja predivnog krajolika imali smo i drugu zanimaciju na brodu, pirit balončiće od vode.
i još malo poziranja
Slike s broda, nešto je na Njemačkoj strani, a nešto na Švicarskoj strani obale.
Stigli smo u Stein am Rhein
To je jedno malo turističko mjesto bogate povijesti, s krasnim starim središtem u kojem su zgrade vrlo zanimljive arhitekture U glavnoj uličici je smješten izuzetno interesantan muzej. Izvana uopće ne izgleda toliko veliki koliko u stvari je.
Već sam ulaz je jako zainteresirao klince
Muzej je zapravo kuća nekadašnje bogate i velike obitelji. Ovdje je prikazan samo djelić viđenog, mislim da pola prostorija nisam ni slikala. Naišli smo i na jednu vrlo neobičnu stvar koju do sada nisam vidjela.
Ovako je izgledala njihova kuhinja
Uočite kako je vrlo zorno prikazan detalj koji prethodi pripremi ručka
Dječja soba
Jedan od dnevnih boravaka
Na tavanu
A onda je uslijedio drugi dio kuće, jednako veliki kao prvi. Tu su živjele sluge.
I oni su imali dječju sobu.
Ali tu je bio i takozvani radni dio, sa spremištima alata, prostorijima u kojima su radili svašta nešto, na tavanu spremište žita, kukuruza, brašna...
U prizemlju tog drugog dijela su bile smještene životinje, konji, svinje, koke..., kočija, bicikl...
Na kraju, kao i uvijek smo se upisali u knjigu dojmova.
Teta Đurđa nas je počastila i ručkom uz Rajnu,
te naravno sladoledom
Nakon što smo obnovili snagu, čekao nas je uspon do zidina
Sunce je već prilično pripeklo, ali mi se nismo dali
Pogled s vrha je neopisiv
Prije odlaska iz ovog prekrasnog gradića još malo fotki pročelja. Put nazad je bio upola kraći, Rajna je ovog puta pomagala našem brodu. 
Svi smo bili umorni, ali su neki znali i kako riješiti taj problemčić
|
- 23:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.07.2012.
Put u Švicarsku - Schaffhausen
|
Četvrtak popodne, 21.06. gužva, pakiramo se za Švicarsku u posjet Ivičinoj tetki. Krenuli smo kasno u noć na daleki put, 15 sati nam je trebalo do tamo, Ivica je sve sam izvozao, a klinci su bili super, samo pred kraj im je već bilo dosta, smijali su se i ludirali, ali na sreću Ivici to nije smetalo u vožnji. Blizu cilja, u pozadini Bodensko jezero.
Nakon tople dobrodošlice i ručka jedva smo čekali u krevet. Sutra ujutro prvo u razgledavanje grada, na središnjem trgu
Golubove je svuda zanimljivo vijati
Ovo divno drvo je mamilo pogled
Fasade su fascinantne
Dom vitezova
Obišli smo i tržnicu, to je zapravo niz tezgi u jednoj ulici, puno je manja od naše, ali nema čega nema
Na sljedećem trgu ponovo fontana
Vrlo brzo smo stigli do Rajne
Na njoj je domišljato smješteno javno kupalište u ograđnom dijelu rijeke.
Pogled na kulu Munot koja je bila naše sljedeće odredište.
Naravno smještena je na vrhu brda.
Zanimljiva je priča oko ovih vinograda sa strane, pripadaju gradu, ali ih on većim djelom iznajmljuje pod uvjetom da se trebaju redovito održavati, od dijela koji ostaje njima prave vino "Munot" koje poklanjaju u raznim svečanim prilikama, npr. na svečanoj dodjeli Švicarskog državljanstva. Kad smo stigli na vrh brda, onda još malo stepenica do vrha kule :-)
Kakva bi to bila kula bez topova, a i topovi bez Frana na njima
Ivor s tetom Đurđom
Pogled je od gore naravno predivan
Pogled na kulu s druge strane
Oduševilo me je što je puuuno dječjih igrališta, rekli bi skoro na svakom čošku
U blizini je je i vrt ruža, čini mi se da ima bar sto vrsta ruža
Nazad prema autobusu su neki ponovo stepenicama, a neki i ne
Mit je da su krave u Švicarskoj samo ljubičaste boje, ima ih različitih
Po povratku kući nas je tetak Zlatko dočekao s već gotovim ručkom, delicije s roštilja 
Eto toliko za prvi post, a to je tek jedno jutro, popodne smo nakon odmora posjetili slapove Rajne. |
